Kršćanska vjera i molitva za obranu

KRŠČANSKA VJERA I MOLITVA ZA OBRANU Od čega nam je u našem životu s bogom i s ljudima potrebna obrana? U konačnici to je iskonski, vječni tužitelj, protivnik pravednosti, pred kojim se traži božanska obrana, jer sami ne možemo. Zato molimo. Zasigurno dobro poznajemo onaj osjećaj, kad moramo poći u neki ured ili pred neki šalter, kako bismo uredili potrebnu važnu dokumentaciju. Čekamo u redu, dobili smo broj, oprezno kucamo. Je li nam se već bilo da, što zbog obilna posla i umora, što zbog zlovolje, s druge strane doživimo neljubaznost i odbojnost? Što tek ako zbog neke žalosne svađe i to među najbližima, i to zbog imanja i ostavštine, završimo na sudu, u rukama ljudske pravde? Koja je pak silna radost i olakšanje, kad već na ulazu, na informacijama, pred nama stoji službenik, službenica, koja nas susretljivo prijima i znalački upućuje, kamo treba, pomaže. Koja je silna radost i olakšanje, spasonosna pomoć, kad je pred nama sudac, koji ima dobrohotno i lice i srce, zna stvari, s puno razumijevanja donosi pravo rješenje. U odlomku iz lukina evanželja gospodin pred nas stavlja suprotan negativan primjer sudca, koji, kako u evanđelskom jeziku stoji, pripada nepravdi, na nepravdu se dao, to je njegovo područje, sam vlastitim riječima potvrđuje, da ne poštuje ni boga ni čovjeka, kriterij mu nije ni ljuba prema bogu, ni ljuba prema bližnjemu. I takav će, premda zao veli na drugom mjestu učitelj, iz svojih sebičnih interesa uslišati ustrajnu molbu vjerne žene, koja je ostala bez muža, obranit će je. Loš primjer, kontrast je, koji još više ističe dobrotu Božju. Ovo je evanđelje Isusova pohvala onim brojnim, dragim bakama, majkama, ženama, koje strpljivo i pred gradskim i državnim uredima i i pred bogom traže i uređuju što je potrebno, zastupaju, brane, brinu se za svoje, za djecu i unuke, za muža, za svoju obitelj. Nije li ova Udovica u svojoj ustrajnoj molbi, poput one druge pred hramskom riznicom, sve što ima sav svoj život uložila je? Ona je poput Jošue s početka povijesti, koji još posve mlad treba odabrati i povesti junake Izraelove u Božji boj, koji traje cijeli dan, cijeli život. Ona je poput Moisia velikoga voditelja, koji ne ostavlja svoje, nego se daje na molitveno pokroviteljstvo. Štap Božiji i ruka podignuta znak su onoga vapaja, kojim Boga zazivamo danju i noću. A neprijatelj je Amalek, Amalek i njegov rod, neprijatelj Božji, koji zatire život Božjih izabranika, neprijatelj kojega samo Bog može pobjediti i iskorijeniti, izbrisati mu ime. Evangelska Udovica osvjedočena je i uvjerena poput Timoteja, plod je to dugog, ustrajnog životnog vježbanja, Timotej je od mladih dana Pavlov suradnik, upija i hrani dušu, prikuplja duhovne snage, pa s toga može uporno uvjeravati sa svom strpljivošću. Baš kao Udovica u evanđelju, koja je dolazila i molila, obrani me. Obrana je ključna, o obrani je riječ, obrani koju daje Bog, a put do te obrane je vjera. Riječi koje govori nepravedni sudac u nekom gradu, ružna su slika u Isusovoj pouci, a služi kao negativ, kao kontrast, da oči upravimo na božanskoga sudca svega svijeta, koji će suditi žive i mrtve. Naša je živa nada i iščekivanje, da će sin čovječi doći, naš spasitelj i boži pomazanik, kada i kako on to hoće, biće to, riječima poslanice, njegov pojavak. A do tada, poput Arona i Hura uz Mojsija, jedni druge podržavamo u molitvi s jedne i s druge strane, hranimo se pismom, koje je Bog nadahnuo da bude korisno da nas odgaja, primamo tijelo i krv, koje nam gospodin već sada daje kao najbolju obranu.