Mesijin pashalni put

MESIJN PASHALNI PUT Evo nas danas u srži kršćanstva. Središnja tajna formula odgovara na pitanje kako spasiti dušu, kako naći svoj vlastiti život i glasi, tako da ga izgubim poradi gospodina. A to lako nije. Davno je prorok Jeremija morao navještati nasilje, propast. Sada u srcu evanželja gospodin zove da izgubimo život, da ga potrošimo za njega. Svatko normalan smije ponaravi zavikati s Petrom, Bože sačuvaj, ne želim izgubiti svoj život, upropastiti dušu. Svatko normalan može sa slavnim Božijim Jeremijom zavikati, neću više i odustati od takve vjere. Ne čudimo se kad su po Europi crkve prazne, ne čudimo se ako ljudi napuštaju crkvu i klanjaju se nekim svojim kumirima, ako se u istoj kući ne pozdravljaju, ako braća u svom vlastitom domu podižu zid između sebe i rade jedni protiv drugiš. Apostol Pavao, međutim, tumači u pismu Rimljanima što znači izgubiti život, dati dušu za Isusa, to je duhovno bogoslužje. Prinesi Bogu sebe sama, svoje tijelo, kao žrtvu živu svetu, žrtvu koja je Bogu draga. Evanđelje je ponuda, ako tko hoće, govori gospodin najprije, a onda niže uvjete. Prvi je, znam li sebi, reći ne. To je isto činj slobode, odreći se svoje sebičnosti, zatajiti sebe sama, ne Isusa, zanijekati svoj ego. To je ono što Isus do kraja čini kad na križu poseže za drevnim psalmom i kaže Oče, u ruke tvoje duh svoj predajem. Drugi je uvjet, uzeti svoj križ. To je još teži zadatak koji traži prije svega našu pamet. Svoj egoizam lako je prepoznati, ali treba pažljivo otkriti i utvrditi koji je to moj težki križ, koji je to moj stup srama, moja glavna bolna slabost koja me satire, moja gorka muka i poniženje koje me straši, da, moje prokledstvo, jer pismo kaže Na drvu razapeti jest prokledstvo. Treba razabrati što je volja Božja, tumači apostol, što je savršeno, a to je naporan duhovni posao. I opet, stvar je slobode da svojemu križu kažem da, stvar je slobode prikupljati snage na pravim izvorima i nositi križ, sljubavlju ga prigrliti, dođi križu moju. Treći je evanđoski uvjet, novi izazov za naš intelekt i precizno promatranje. Moramo što točnije i što jasnije vidjeti gdje je Isus, da bismo njegovim stopama hodili. Presudno je da i sa svojim križem na leđima ne slijedimo neke lažne bogove i ne suobričujemo se, kako to voli reći apostol, ovomu svijetu, nego svome gospodinu i spasitelju. Njega slijedimo, nećemo oholo juriti ispred, nego strpljivo idemo iza njega. Teško je ovo evanđelje u kojemu sam Isus, Boži sin i mesija doživljava sablazan, Petar ga sablažnjava. Malo prije u zatiši u cezareje Filipove, učitelj je najprije pitao što govore ljudi, a sada je Petar, prvak, svojom pameti zaglavio na onome što je ljudsko. Isus će ga potjerati, vraća ga natrag, hajde iti iza mene kao i svi koji me hoće slijediti. Izravno u njemu prepoznaje onoga protivnika i napasnika s kojim se već na početku susreo u četrdesetodnevnoj pustinji, u sve tri teške kušnje. Ona uvredljiva usporedba koju je Isus bio izgovorio pred majkom Kanankom, sada zvuči kao mila majka jer Petru, Petru kojemu je malo časa radosno potvrdio, blago tebi, otac ti je dao objavu, sada otvoreno govori ti si vrag. O, razumijemo mi Petra, Isus je u cezareji prvo pitao za ono ljudsko što govore ljudi, a onda je Petar na drugo pitanje odgovorio ono Božje, izrekao je svetu istinu. Isus je Mesija, Sin je Božji. I sada počinje. Gospodin kreće u poučavanje o tome što to znači, kakav je put i koje je poslanje Mesija. Ponajprije ići će u Jeruzalem. Dobro, to i Petar i učenici i mi lako prihvaćamo. Pa Jeruzalem je sveto središte, grad Božji, ondje je hram i centar svega izabranoga naroda. Zatim trpjeće Mesija i to mnogo od voditelja naroda i od pismo znanaca. Dobro, shvaćamo, već se više puta dogodio otvoren sukob u važnim pitanjima. Malo čudi da će trpjeti i od velikoga svečenika i njegovih ljudi koji su zaduženi baš za Božje stvari. Ali i to nažalost razumijemo, ukoliko ti saduceji zapravo podržavaju rimsku okupatorsku vlast. Ali što je sad ovo? Idući korak je, Mesija će biti ubijen. Mesija, slavni, silni, Božji Mesija, ubijen. I opet Petar, brze duše, prvi u ime sviš, izriče ono što svi učenici i svi mi s pravom zdravom mislimo. Daleko bilo, Bože sačuvaj, Petar upozorava i prijeti. Zaista na ovoj najavi da će sam biti ubijen, počiva i čudnovat program koji Isus nudi da život izgubimo poradi njega. Ali i Petar i mi moramo biti strpljivi i pažljivo poslušati do kraja ovo tumačenje kakav je put Sina Božjega koje ga je Otac svetim duhom pomazao. Profinjeno je i dubinski precizno zavodjenje Božanskog zavodnika na koje se već Jeremija žali. Trećeg dana on će uskrsnuti, naći će svoj život. U tome je ključ i zaključak, sjajno svjetlo i sve naše ufanje. Dok to ne upoznaju, učenicima je zabranjeno govoriti da je Isus Mesija. To je evanđelje koje najprije sami moraju primiti. Od uskrsa zaista ni mi ni Petar ne želimo odratiti našega gospodina. Jedino tako može, kako sam najavljuje, doći u slavi kao vrhovni, krajnji, pravedni sudac. Taj Mesijin pashalni put slavimo na oltaru.