Vinogradari (Mt 21,33-43)

The speaker discusses the parable of the wicked vineyard workers and reflects on whether their actions reflect the fruits of God's kingdom. They emphasize that it is a time for judgment and self-reflection. The speaker highlights the importance of recognizing the kingdom of God within ourselves and warns that this gift can be taken away. They discuss the contrast between the good vineyard owner and the corrupt workers and emphasize the need for repentance and a new mindset. The speaker also emphasizes the inner conflict between good and evil within human hearts. They conclude by highlighting Jesus' role as the cornerstone and the importance of surrendering our lives to him. VINOGRADARI Slušamo li poznatu prispodu o zlim vinogradarima, osjećamo da nije vrijeme utjehe i smirene meditacije, nego čas oštra suda, pitamo se, jesmo li mi narod koji donosi plodove Božjega kraljevstva? Sve to pismo prednastavlja trenutak Božjega suda, i na njemu smo gle mi sami pozvani prosuditi. Ako smo doista spremni poslušati Božju riječ, neka zazvoni nebesko pitanje, zašto sam, pita gospodin, zašto sam se nadao i željno iščekivao dobre plodove, a kad ono sve pokvareno, izrod, opačina, devijacija? Božji sud čas je istine koja jedina oslobađa. Došlo je vrijeme plodova, vrijedan vinogradar i ove godine okupio cijelo mnoštvo na berbu, puno sunca, puno slatkoće u grožđu, sve dozorilo, čas je za ubiranje plodova, vrijeme je žetve, a mi griješnici opiremo se svojom logikom udarca ubijanja i kamenovanja. Dobar je gospodar aktivan, šalje i šalje i šalje nove izaslanike po urod. Sam je bio uložio napor, iskrčio je, okopao i ogradio, pa je potom očekivao zakon, kada gle čovjek lakom, umjesto pravednosti krik potlačenosti. Učitelj na kraju svoje pouke neovijeno tumači da je vinograd kraljevstvo Božje. Približilo se, među vama je, u vama je, reči će. Riječ je o onome najvrijednijemu i najdragocijenijem, što kao ljudi nosimo u sebi. U čovjeku je sveti prostor Božjega prebivanja, hram duha svetoga, pisa će apostol. Kraljevstvo Božje to je naše bogodjetinjstvo, koje smo po krštenju primili, postali smo djeca Božja, primljeni smo u baštinike. Uz Isusa Sina posinjeni smo. Evanđelska pouka upozorava, međutim, da taj sveti dar može biti oduzet od nas. To je aktualna i važna opomena. Ljudska sloboda, kojom smo obdareni, strahovita je, možemo se podložiti vlasti nekoga drugoga kralja, pa da više ne budemo u Božjemu kraljevstvu. Evanđelska je slika oštra i prodorna. Gospodar vinograda svakako dolazi u svoje vrijeme, sud se zbiva. Osobitost Božjega suđenja je da smo sami pozvani prosuditi i izreći pravorijek. — Dajte, sudite između mene i mojega vinograda, poziva gospodin po proroku. — Što će učiniti gospodar s vinogradarima? pita Isus svoje slušatelje. Kao što je Izaija neskriveno pjevao o gospodaru i vinogradu i o kobi vinograda, tako i učitelj Isus otvoreno iznosi upravo onima, koji ne donose plodove, bolnu pouku o vinogradarima pokvarenjacima. S njima uspostavlja kontakt i dialog. Pred glavarima svećiničkim i narodnim starješinama točno opisuje svoju vlastitu buduću sudbinu, koju će oni svojom spletkom isplesti. To im on nudi priliku, upravlja im žuran zov, obratite se, zar ne vidite što to radite, sami ste svjesni posljedica. Drugi se vinogradari traže, jer ovi će stradati, slažu se i oni sami. Poziv je to na izvorno kršćansko obraćenje, potreban je nov čovjek, o kojemu će pisati sveti Pavao. Čovjek pomjeri Kristovoj. Sud Božji razotkriva korijenitu opreku između traženih dobrih plodova s jedne i ubojstva s druge strane, između vrijedna gospodara, koji sadi, ograđuje, gradi, i između podmukla odbijanja dužnosti. Ondje domačin sa svojom logikom iznajmljivanja daje, povjerava im svoja dobra i svoj vlastiti trud na skrb, ulaže u njih, ovdje razbojstvo i pljačka, izbacivanje i krađa baštine. U Isusovoj pouci dobivamo uvid u unutarnji svijet gospodara i njegove osobne perspektive i promišljanja, poštovaće moga sina očekuje on. Dobivamo uvid i u užas s druge strane, u intelektualnu pozadinu premlačivanja, ubijanja i kamenovanja. Raskrinkana razotkriva se izopačenost, perverzija i fibris, duhovni tumor. Današnje doba gorljivo žudi zatim da prodre u intimu drugoga, tako je to u medijima, na internetu, u novinama, na televiziji, tako je to i u našim osobnim tračevima i ogovaranjima. Evanđelje nam u iznenađujućoj mjeri daje pristup i otvoren uvid. Evo, s jedne strane božiji svijet, dostojnosti i očekivana poštovanja prema ljubljenomu sinu. Evo i s druge strane, mračna i paklena krvava računica, hajde ubijimo, hajde otmimo baštinu. Pred nama se otkrivaju namisli srdaca. Tamo, politika izgradnje, zaštite i iznenijivanja, ljubazna, spremna domaćinova potraga za onim što još valja poduzeti, a da nije učinio, ovdje politika izbaci, ubiji, oduzmi. Posred našeg ljudskoga srca prolazi tijesna crta bojišnica, na kojoj se sukobljavaju sile zla i dobri boži duh. I ne bi do danas rješenja bilo, da nije sam sin gospod Arev dragovoljno dopustio da, prema proročkomu psalmu, bude odbačen i obestijenjen, izbačen, graditelji su ga prezreli i bacili u grob, a on postade kamen temeljac, nosivi stup nove zgrade od živoga kamenja. Ako je u svojoj pouci jasno objavio izvornu dobrotu stvoritelja, koji sadi, gradi, zaštićuje, povjerava na brigu i dobrohotno traži što još valja učiniti, Isus je svojim životom išao još i dalje. U nakanama svojega srca prihvaća udarce, izbacivanje i ubijanje, preuzeo je na sebe sudbinu odbačena kamena, o kojemu unaprijed otvoreno govori svojim budućim napadačima. Politici ubojstva i otimačine suprotstavlja teologiju pšeničnog zrna, koje je palo na zemlju i koje umire. On je sin, koji dragovoljno preuzima ulogu sluge. U svojemu srcu on zna tajnu o ocu, koji je sam vinogradar, jer su se vinogradari iznevjerili, sam otac čisti lozu da više roda donese. Učitelj zna tajnu, njega slavimo, njemu se klanjamo, njemu svoj život povjeravamo i predajemo, jer on je trs na koji smo mi kao loze usađeni.