Srce Dobroga Pastira

The main idea of this information is about the Good Shepherd, Jesus, who gives his life for his sheep out of love. It talks about how parents know their children and how Jesus knows his Father, and how Jesus showed his divine nature through his actions during his earthly life. It also discusses Peter's role and his transformation after encountering Jesus. The message is that we can follow the example of the Good Shepherd and live according to his heart. SRCE DOBROGA PASTIRA Koji su to mladi ljudi koji će danas poći za srcem Dobroga Pastira Isusa? Dobro poznajemo, napose majke i očevi, glavno obiljež je u srcu Dobroga Pastira. On polaže život, daje dušu svoju, polaže život za svoje ovce, to su mu prijatelji, to je najveća ljubav. Neće li svakoj mami, svakom tati koji ljubi svoje dijete, srce odmah zapreperiti kad prepoznajete riječi. Roditelj poznaje svoje dijete, dijete prepoznaje mamin glas i oči pune srca, tatinu ruku i lice, njegov osmijeh. Dobroga Pastira otac poznaje i Dobri Pastir poznaje oca, zato život svoj polaže za ovce. Život, nesmrt i nas iz drugog ovčinjaka Novog Izraela dovešće tako otac želi, tako da bude jedna njegova živa zajednica, jedna obitelj. U njega gledamo, njegov glas slušamo, to je očeva volja, to je srce Dobroga Pastira. Otac njegov koji je na nebesima ljubi Dobroga Pastira i zato Dobri Pastir ima onu osnovnu nenadmašivu čudesnu moć u središtu svoje osobe. Polaže život, daje dušu, zato da je opet uzme. Ima vlast položiti svoju dušu i vlast ima opet je uzeti, tako je otac zapovjedio, tako ga otac ljubi. I to je ista ona ljubav kojom nama Bog daje, da se zovemo i jesmo njegova djeca, prijima nas kao svoju djecu. Za zemaljskoga života Isos je malo pomalo pokazivao svoju božansku naravu, kad je hranio gladne, smirio olulju, pozdravljao od gube, od sljepoće i nijemosti, od zloduha, kad je grijehe opraštao i mrtve dozivao u život. Pokazao je svoje božansko lice na gori preobraženja odabranima, a onda se u uskrsnuću očitovalo njegovo novo srce i nov duh, tijelo i kosti, koje rane na rukama i nogama, rana na prsima, više ne zaustavljaju, ni sama smrt ne vlada više njegovim tijelom. U Isusu uskrslome očituje se što ćemo biti, on gleda Boga i vidi ga kakav jest, mi se tome nadamo i prema tome idemo, pokazat će se do kraja da smo na sliku Božju. Ima li neko mjesto u evanđelju gdje Isus jasnije ističe kako u svoju muku ide dragoveno. Ima vlast i punu slobodu, koje je to olakšanje i pomoć za judu, za sve organizatore smaknuća, za sve nas griješnike. Niko Isusu nije oduzeo njegov život, nego ga on sam od sebe polaže. Od oca ima vlast položiti svoju dušu i opet je uzeti. Petar svjedoči, što je Isus najavio, ostvario je. Dopustio je i prihvatio da ga glavari njegova naroda razapnu na križ i potom je primio od oca uskrsnuće od mrtvih. Dopustio je da mu vojnik kopljem probode bok, da bi poslije tomu pozvao, prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran. Kako danas nasljedovati dobroga pastira? Kako živjeti po njegovu srcu? Evo Petar sada je ispunjen duhom koji je sišao na apostole u jezikšcu velike vatre na svakoga pojedan. Petar, skromni i ponizni ribar, sada se izravno s integritetom obraća prvacima i voditeljima naroda na vrhu društvene ljestvice. Kojom moći je onaj čovjek na vratima hrama zvanima divna, čovjek koji nije mogao kročiti svojim životnim putem, čovjek koji je bio prosijak, sada pred njima spašen. Petar vjerodostojno, s punom osobnom snadom i autoritetom, objavljuje svemu Božijem narodu. Zbilo se to u ime Isusovo, u Kristu. Petar, ribar iz polupoganske Galileje koji pismo poznaje samo iz čitanja u sinagogi i iz propovjedi, sada postupa kao Isus. Usred Jeruzalema tumači što ima o njemu u pismu. Nakraj one priče o zlim vinogravarima koji pljačkaju, zlostavljaju i zaslanike, ubijaju baštinika, učitelji Isus tumači da je to ostvarenje psalma, sada Petar to zna i svima poručuje, odbacili ste ga, obecijenili, ali on je postao onaj glavni kamen koji drži cijelu građevinu. Naša država može se spasiti od zloglasne korumpiranosti koja se hrvatski zove pokvarenost i gnjezdoju je u srcu, možemo se spasiti od izdaje i vele izdaje naroda i domovine, spas je u srcu dobroga pastira Isusa. Može naša Europa biti spašena od paklenske ideologije i mračnih trgovanja, spas je u srcu dobroga pastira Isusa koji daje svoju dušu. Družba Isusova danas moli za sve Petre današnjega dana i traži ih, iz svoje družbe Isus pita tko će doći, mladiću, jesi li ti danas Petar? Živimo u povijesnom času kada stvarno možemo reći, ako hoćeš biti papa, ako te Bog poziva da budeš papa, dođi u družbu Isusova. Znamo kako se Petar odazvao. Na početku iskusan, stručan ribar prihvaća isusovu neobičnu zapovijed i ponovno baca mreže. Odmah nakon čudesnog ribolova pred Isusom spoznaje svoju griješnost i zapravo traži da Isus ode od njega. Štijeće je poput Isusa hodati po vodi, ali kad se počne utapati traži i zadnju slanku spasa. Obećao je vjernost do kraja, ali se tada stvarno utopio. Najprije, protiv Isusove volje, poteže mač i ranjava slugu velikog svećenika, a onda pred sluškinjom i ostalima, iz straha odriče se svoga učitelja i potom gorko plače. Trećeg dana izjutra izlazi iz one sobe u kojoj su bili zatvoreni od straha i trči do groba. Tada još nije povjerovao i još nije upoznao pisma, Isus iškori što ne vjeruje u svjedočenju Magdaleninu i ostalih, pokazuje im izbliza da je tjelesno prisutan i živ. A kad Petar kod trećeg ukazanja čuje da je to Isus na obali, prvi žuri do njega na Isusovu riječ, odmah priskače i on dovlači mrežu s ribom od drugoga čudesnog ribolova. Nakon dubinskog irljevog pomirenja, u kojem ga Isus tri put pita o njegovoj ljubavi, znače i Petar da Isus odlazi kocu, ali će opet doći. Poslušao je i Petar strpljivo, postojano, jednodušno s ostalima i majkom Isusovom moli i čeka da se odjene u silu odozgova. To je Isusovačka kandidatura i novicija, to je studij i praksa, to su duhovne vježbe i ređenje. Iz iskustva Petar zna da je samo u gospodinu spasenje, pod svojim nebom Bog nam je to ime dao, jer njegova je volja da se u njemu spasimo. Nema Petar ni srebra ni zlata da dadne Hromu me prosjaku, ali mu daje da u ime Isusovo više ne prosi život, nego da u Isusu ima život. Više nije Hrom, nego hodi svojim životnim putem. Petrovo srce dobri pastir učinio je po srcu svoj.