Riječ anđelova – Riječ Gospodnja (Lk 1,26-38)

Riječ Anđelova Riječ Gospodnja Svi dobro znamo kako je Anđel Gospodnji navijestio Mariji da će biti majkom Sina Božjega. Hoće li nam biti na korist, možemo li pronaći duhovnu hranu i terapiju za sebe, ako još jednom smireno sa srcem izbliza, promotrimo što nam to kaže sveto pismo o čudesnom evanđoskom susretu između Božjega glasnika i Josipove zaručnice Marije. Prije šest mjeseci ukazao se već Gabriel usred Božjega hrama u odabranom svetom gradu Jeruzalemu, donio je radosnu hijest svečeniku. Sada dolazi u nepoznati gradić tamo u provinciji, daleko od središta u polupoganskoj Galileji, ukazuje se ovaj put ne mužu i budućem ocu, nego djevici, djevojci. Pođimo u našem promatranju od kraja, od zapjučka. Službenica gospodnja kaže anđelu da prihvaća njegovu rič, jer je svjesna da je to gospodnja rič, neka mi bude, Gabriele, po tvojoj riči, jer ti mi donosiš rič očevu, to je jedna od onih riči koja Bogu nije nemoguća, svaku svoju rič On može ostvariti. Zato Marija govori, neka mi bude po tvojoj riči Bože vjerni, jer ti mi govoriš po svom anđelu. Tebi smjerno i rado služim, svevišnji, nisam robinja ni Egiptu, ni Babilonu, ni Rimskom carstvu, niti svom vlastitom egoizmu, nego sam tvoja službenica, gospodine, tvoja sluškinja, služavka. U službije Božjega rekli bismo danas projekta. Što više, anđel je posrednik i objava Marijine temeljne povezanosti s Bogom, anđel doslovce potvrđuje da je gospodin s njom. Srca otvorena, Marija dopušta da anđel uđe k njoj i prijima ga. U svetom pismu ući k nekome doista ima silno značenje, označava ulazak u osobni prostor, prodor. Srca pomna, Marija zamjećuje anđelov dolazak, što sigurno nije obična i laka stvar, nego traži posebnu pažljivost. Osim redovita pozdrava, osim proglasa i zaziva o gospodinovoj prisutnosti u Marijinu životu uz njezino biće, kako je to jedinstveno ime milosti puna. Zajedno s Marijom, koja promišlja, mi otkrivamo, to znači otac nebeski iskazao ti je naklonost, svoju ljubav, zamilovana si. U jeziku evanđelja milost i radost imaju isti korijen. Bog je Mariju ispunio svojom radošću, sam će anđeo izrijekom dati odgovor na neizrečeno pitanje koje Marija nosi u mislima. Našla si milost, kaže on, to je značenje pozdrava, a nama otkriva da je Marija tražiteljica milosti, našla je što je tražila i zato se ne mora bojati. Zaručniku Josipu, mužu pravedniku, anđeo gospodni javio se barem tri puta, Marijevo samo jednom i onda je otišao od nje. U tom razgovoru tri su riječi anđelove, dvije su riječi Marijine nakon prve šutnje. Jedno je pitanje, drugo je sudonosan pristanak. Marija postavlja pitanje, kao što je i svečenik Zaharija u hramu pitao, ali razlika je bitna, on nije povjerovao. Nakon što je Gabriel smeo Mariju, uzbibao, uzburkao i usplahirio njezinu dušu, ona počinje razmišljati o tome kakav bi to bio pozdrav, i tako ona udara temelj svojoj Marijinoj duhovnosti i Marijinoj mistici, razmišlja o onom što joj se zbilo, prebire u srcu što je ondje pohranila i tako otkriva Božju poruku. Marija razumije jezik anđela. Ključan sadržaj njegovih poruka ona prihvaća i nema o tome potpitanja, pritom se očito oslanja na sveto pismo. Davno, prije desetak stoljeća, prije tisuću godina, Bog je kralju Davidu obećao mesijanskoga potonka. Bog će mu biti otac, Bog će utvrditi njegovo prijestolje za uvijek. Pismo bilježi Marijino srce panti. Marija to poznaje pa o tome ne mora pitati, ona pita zrelo i realno o mužu, o roditelju. Ne pita Marija o Svevišnjemu koje ga također anđel spominje, jer Marija zna da je još daleko prije Davida, praotac Abraham, susreo Melkisedeka koji je bio svečenik Boga Svevišnjega, Boga koji je iznad svih stvorenja na zemlji i na nebu uzvišeniji je. Melkisedek je Abrahamu dao blagoslov Svevišnjega. Ne mora Marija pitati o domu Jakovljevu, jer zna kako je njihov praotac od Boga dobio novo ime i kako je s 12 sinova došao u Egipat, odakle će ih Bog jakom rukom izvesti. Marija pita anđela o začeću i rođenju svojega sina, svojega djeteta, kako će to biti. Anđeo koji je prije prepoznao osjećaj straha i ohrabrio Mariju, sada razumije pitanje i daje odgovor. Spiće se to u sjeni nadnaravne čudesne Božje sile kakva će označavati Isusova čudesa. Nadjeluje duh sveti, isti onaj koji će kasnije po riječi Isusovoj sići na apostole i dati da se rodi crkva. Anđeo ne daje samo visokoteološke odgovore, nego pocijeća Mariju na njezinu rođakinju Elizabetu. Zbog anđelove obavijesti, Marija će otići k njoj, pohitjeće u gorje. Zbog Gabrielove informacije, Marija zna da je Elizabeta trudna i ostaće s njom do poroda. Tek na svjedočanstvo iz njezina života, iz njezine šire obitelji, o onom što se u redovitom iskustvu zbiva, Marija će spremno izjaviti, neka mi bude. Riječ je ljudska da je Elizabeta ne rotkinja, ne plodnica, riječ božija je da joj je ovo već šesti mjesec kako pod srcem nosi svojega maloga Ivana, koji će ići pred gospodinom. Nema Marija čarobni štapić, premda je čista srca pa Boga gleda i ona pita, kao što svi mi od naravi pitamo o budućnosti kako će to biti, a anđel je tu zato da dadne odgovor koji je Božiji.