In this sermon, the speaker welcomes everyone to the basilica and talks about the significance of Easter. He mentions how Peter, one of the apostles, teaches us that being with the Lord doesn't mean escaping from the world. He highlights the importance of faith and how Peter, despite his flaws, is chosen by Jesus. The speaker emphasizes Peter's need for forgiveness and redemption, and how Jesus offers him healing and forgiveness. He discusses the conversation between Jesus and Peter, where Jesus asks Peter if he loves him three times, symbolizing forgiveness and reconciliation. The speaker concludes by saying that Jesus entrusts Peter with the task of being a good shepherd to his followers.
Draga uskrsna braćo i sestre, dobrodošli u ovu baziliku, nacionalno svezište Isusova srca, gdje i mi možemo ponovno doživjeti kako sam Gospodin sprema svetu okrepu za sve nas. Evo po treći put gori ova uskrsna svjeća, a apostolski prvak Petar najbolje nam pokazuje kako biti s Gospodinom i proći njegovu svetu školu ne znači pobijeći od svojega svijeta i otići nekamo drugamo u neki zamišljeni, drugačiji, eto bolji, fantastični svijet. Kao što je na početku Petar ulovio ribu, evo ga i sada kreće u ribolom, to je tajna uskrsne vjere, nalazimo se u svome životu, ali velika je razlika, Gospodin sam sprema okrepu i zato je pripravio žeravicu.
Poznavatelji svjetoga pisma odmah će nas upozoriti, žeravica se pojavljuje samo na dva mjesta u cijelom evanđelju, u cijelom novom zavjetu. Zašto je Petar tako posebno trebao susret s Isusom, premda se evo već treći put Gospodin ukazuje, poznamo, piše jasno. I onaj prvi izvještaj o uskrsnuću iz pera svjetoga Pavla kaže kako se je Gospodin objavio kefti, to isto jasno kažu kolege učenici, onima koji dođuše iz Emausa i svjedoče, ukazat se Gospodin Šimunu i prije nego što se je dvana istorici ukazao, još na sam uskrsni dan.
A ipak Petar je drugačiji, na početku već znamo Gospodin ga je pozvao hajde Petre, izvezi na pučinu, zaplovi na duboko more, a danas slušamo o onom najmilijem izvještaju gdje sada Gospodin ide u dubinu Petrova života, dolazi do samoga središta, podaruje izliječenje, oproštenje. Već tada znamo Petar je rekao Gospodine grešan sam čovjek, ali onda Petar reče idi od mene, velika je razlika i sada Petar stoji pred Isusom i do u dubinu zna točno o čemu se radi, ali ne kaže više idi od mene.
Petar je drugačiji, Petar je čovjek s posebnim potrebama, njemu nije bilo dovoljno kada je Gospodin Isus na uskrsni dan došao i rekao mir vama i onda još ponovio mir vama jer u svim savjestima učenika bijaše grozna grižnja, petla ih je savjest do temelja i zato što su iznevjerili svojega gospodina rekavši mu da će biti s njime i zato što su svoju vlastitu rič pogazili, to je grijeh u koji Gospodin Isus donosi milost oproštenja i smirenja. Petru nije bilo dosta kada je eto za osam dana kada Toma bijaše tamo, Gospodin Isus ponovno došao i rekao mir vama.
Petar na tom istom jezeru na kojemu je život proveo, na kojemu je ono prije htio poput Isusa hoditi po vodi i umalo da nije potonuo, Gospodin ga je spasio. Taj je Petar, znamo dobro, umeđu vremenu zaista potonuo i zato razumijemo kako to da on na grob onog istog časa kada su javile žene da Isusa više nema, kada su rekle da je uskrsnila, da su susrele živoga, on trči. Zapisuje nam Luka evanželist, došao je, vidio povoje, potvrđuje Evanđelje Ivanovo, znamo, trči zajedno s Ivanom, vidi povoje, nema Isusa, samo ona mrtvačka haljina.
Sada razumijemo zašto Petar, nošen tom svojom posebnom potrebom, tom čežnjom, vlastitom njegovom biću, čim je čuo da je to Gospodin, evo ga na obali, on je taj, nakon neprospavane noći, nakon što su im ponaj prije ruke bile prazne, onda se dogodilo čudo, baš kao i na početku. Evo ga, on odmah skače prije svih, želi doći do svoga Gospodina, kad Gospodin kaže, hajde sada, donesite od riba koju ste ulovili, ma tko je prvi ko kreće, Petar je prvi.
Gospodin u svojoj metodi ponaj prije stvara ugođaj, a kada su se okrijepili, onda Gospodin, poput dobroga pastira, ostavlja sve one ostale i posvećuje se Šimunu. Ma svima je bilo jasno o čemu se radi, nitko ništa ne pita, a svi shvaćaju kao što i mi shvaćamo, evo pred njim prvaka apostola, ali mu Isus ne kaže Petre, nego tri put ga poziva onim starim imenom Šimune. I nakraju će završiti ovaj ljekoviti razgovor, pozivljući ga onim istim pozivom kojemu je već na početku uputio, idi za mnom, sve ovo bijaše škola.
Tek sada Petar će biti sposoban čuti taj poziv, idi za mnom, što znači budi kao ja. Isusova je metoda postupna, put je ponavljanje. Nije gospodin žurio, evo tek treći put, nije gospodin čekao Petra da pristupi, nego on kreće i postavlja samo jedno pitanje, ljubiš li me? Jedan put, drugi put, treći put i tada se javlja žalost, kao što se one noći grijao uz žeravicu, a kada je pijetao, zapjevao, onda je zaplakao Petar. Tako sada, kod trećega pitanja i opet uz žeravicu koja gori, Petra ispunja duboki osjećaj, žalost je to u kojem sigurno postoji i kajanje.
Gospodin koji pita, onda prelazi na onaj drugi korak, koji nam je danas u suvremenom svijetu postao jako prepoznatljiv. Gospodin sluša, jedan put, drugi put, treći put, nema poučavanja, nema korenja, nema izrugivanja, pa rekao sam ti da ćeš mi izdati, nema ispričavanja, a to se svakome može dogoditi. U Petrovo dušu sve dublje i dublje ulazi dar oproštenja do te mjere da će onda Petar tvrditi kako svi proroci, cijelo sve to pismo svjedoči o oproštenju. Sada to razumijemo i to je osnovica na kojoj onda dolazi pravo ono temeljno kršćansko poslanje.
Koji je to treći korak u gospodinovoj metodi prodora u dubinu, izlječenja cijele osobe? Gospodin zapovjeda, daje nalog, povjerava zadaću i to silnu, nakon pitanja, nakon slušanja i opet tri puta preuzmi zadaću, evo ovo je moje stado u kojemu su i mali jaganjci koji još nemaju svoje snage, ovo je moje stado u kojemu su ovce, a ti pasi moje jaganjce, čuvaj ih, budi pastir, pa nećete li vi drage majke i očevi najbolje odmah razumijeti o čemu se radi, briga za duše, briga za žive ljude, to je gospodinova metoda koju poziva Petra kao da mu kaže evo ja sam Petre bio dobar pastir prema ljudima, prema tebi, sada ti budi dobar pastir, a mi najbolje razumijemo zašto je Isus tako jedinstven i dobar pastir, zato što je sam prošao iskustvo jaganjca koje i danas na oltaru slavimo, amen.