Novi dom Najjačega (Mk 3,20-35)

Jesus enters a house where he is surrounded by a large crowd. Scribes accuse him of being possessed by demons. Jesus responds by teaching them about the importance of unity and the power of his actions. He warns of the consequences of speaking against the Holy Spirit. Jesus declares that his true family are those who hear God's word and do his will. This house represents a strong and united community, where love and obedience to God prevail. NOVI DOM NAJJAČEGA Početak evanđelskog odlomka govori nam da je Isus ušao u kuću. Važno je doći doma. Je li to možda ona kuća u kafarnaumu oko koje se već prvi put okupio silan svijet, pa su dovitljivi pomagači s puno vjere, uze toga kroz krov spustili pred Isusa. Sada je mnoštvo opet na okupu, sada, nakon što je gospodin ustanovio dvanaestoricu, evo i njih s njime u kući. Kristov duhovni život, njegova vjera, ne odvija se u nekom idealnom zamišljenom svijetu, ljudi se ponovno okupili i ne daju im u miru ni jesti. Osim toga, stižu školovani autoriteti, nositelji uzvišenog znanja, koji čuvaju pisma objave. Dolaze iz sve toga središta gdje je hram Božiji veliki svečenik iz Jeruzalema. Zlorabe li to oni svoj položaj, javno izričući optužbu uz bolnu drsku uvredu? Ne govore oni Isusu, nisu oni potražili rabija da s njime razriješe što imaju, nego se obraćaju javnosti, koriste priliku dok je mnoštvo na okupu, tu su oni koji su zbog Isusa, ne zbog njih došli. Pismoznanci trostruko optužuju gospodina, da je opsjednut, da mu je srce zaposjelo ružno, mrsko i mutno ime demonskog poglavara, da on njegovom snagom istjeruje zloduhe, govore da ga je opsjeo nečisti duh. Dobrostiv, mudar pedagog, neizmjerno velike duše i široko ga srca, postupa tako reći suprotno. Upravo njih koji nemilice vrijeđaju, on poziva k sebi, njima će uputiti svoju rič. Prvi put u Evanđelju po Marku progovara Isus tako da se služi povčnim slikama i primjerima iz života, govori im u prispodobama, što će biti njegova čuvena metoda u idućem poglavlju, kada na Galiveskom moru svemu narodu bude tumačio kako je Božje Kraljevstvo. Sveti učitelj polazi od bazične logike, izbacivati sama sebe, unutarnji je rastijek. Progoniti sebe i svoje, znači krvavu unutarnju podjelu, tri put gospodin ponavlja, koja vodi u propast. Takvo kraljevstvo, takva država nema trajnosti. Takav dom, takva obitelj neće imati temelja za opstanak. Takva osoba u sebi se raspada, prije koji je potreban žuran lijeg. Isus ne okoliša i ne prikriva, odmah pravim imenom naziva pra neprijatelja velikog Božjega protivnika Sotonu. Za razliku, vrlo vjerojatno od učenih pismoznanaca, koji govore od prilike i poopćenitu znanju, Isus se s njime izravno suočio u pustinji i iz iskustva zna o čemu govori. Nagovješta njegov kraj najavljuje onoga koji je još jači, pa silnika u njegovu dvoru može svezati. Izbavlja one koji su mu upali u zamku, pali pod njegovu blast, pa ih drži u svojoj kući. Na kraju, s naglaskom zaista amen, gospodin se vraća na odgovornost koju nose tužitelji za svoje riječi. Utjeha je i radost što milosrdni otac velikodušno daje oproštenje za svakojake naše omaške pa i svetogarne riječi, za sve za koje se kajemo i tražimo oproštenje. Nasuprot tome, strašna je trajna prijetnja i goruća opomena da ima i onih grijeha koji zaovijek postaju bez oproštenja, nema oproštenja. Čovjek takav grijeh trajno nosi s vlastitom krivnjom, a tiče se upravo našega govora, naših riječi, ako ih upućujemo izravno protiv Božjega duha, tješitelja, duha istine, gospodina i životvorca. To su riječi koje izgovaramo iz nadahnuća zloga duha, kad svojevoljno, ustrajno i uporno pristajemo uz njega koji je duh pra neprijatelja, Božjega protivnika. Gospodin tako otkriva punu važnost i vrijednost riječi koje mi, sinovi ljudski, na glas ili u sebi izričemo. Kako redovito biva u Markovu evanđelju, ovaj prizor u sredini služi zato da se pojača i protumači ono što je na početku prije naznačeno i što se na kraju, poslije razrađuje. Cijelinu ovoga odlomka kao glavna tema nosi kuća, dom. Isus je u kuću ušao, njegovi najbliži iz njegova doma i loze polaze jer ga, zbog glasina kakve pismoznanci prenose, žele dovesti natrag k sebi. U pouci učitelj najprije upozorava na prijetnju da se dom zbog razdjeljenosti raspadne, a potom govori o tomu jakoga. Isusova majka Marija i predstavnici njegove bliske rodbine, koji očito stižu iz Nazareta u kafarnaum uz Galilesko more, slika su svepe suprotnosti koja blista kao nov dom Kristov. Nasuprot onoj kući koja je u sebi podijeljena, Kristov dom je u sebi nepodijeljen, cijelovit, jedinstven, pa i onda kad su u ovaj čas njegova majka i braća vani, kako potvrđuju okupljeni. Kospodin upozorava na onu duhovnu vezu i bliskost, na onu ljubav koja je jača i od biološkoga roditeljstva i od krvnoga srodstva, a davno je kod proroka zabilježena, kad bi koja žena i zaboravila čedo utrobe svoje, tebe ja zaboraviti neću. Učitelj izravno odgovara na upozorenje da ga njegovi traže, tako da pita o istinskom dubokom identitetu obitelji, o temelju iz kojega izvire. Isus, vrhunski prijatelj Božiji, ljubljeni sim, grabi najjaču kuću, postavlja temelje koji su Božija volja. Dom je to složan i slobodan, u njemu je ponajprije njegova majka, koja prva vrši volju Božiju govoreći neka mi bude. Gospodin zaustavlja svoj pogled na cijelom onom mnoštvu okupljenoga naroda, sjede oko njega, a on proglašava, evo to su moji, to je moj dom, vi ste mi braća, kad ne govorite hule protiv mene, nego primate moju pouku i ostvarujete volju Božiju. Zastaću s mirom sada, potražiću kako to gospodin svoj božanski pogled zaustavlja na mom licu, na mojemu srcu, kad kaže uzmite, jedite, pijte, onda mi govori primam te kao svoga brata rođenoga, kao sestru, kao majku, jer ovo je dom oca mojega, dom vječnoga zajedništva i međusobne potpune ljubavi. Ovo je kuća najjačega u kojoj nema izbacivanja i ustanka protiv samoga sebe, nego je ovo dragi dom otkupljenja i služenja, vršenja očeve bolje, po kojoj ovaj dom ostaje za uvijek. Hvala na sviđanju!