Trijezno bdjeti nad talentima

In this transcription, the speaker discusses the concept of talents and their importance in the Gospel. They explain that talents are gifts given by God to be nurtured and developed, but they can also be wasted. The speaker references passages from the Old and New Testaments that illustrate how talents are to be used. They emphasize that God became man in Jesus, making humans the image through which God's rule can be seen. The speaker then discusses the parable of the talents, where the master entrusts his servants with talents and later evaluates their faithfulness in managing them. They highlight the significance of the master's response to the first two servants who multiplied their talents, and the condemnation of the third servant who buried his talent. The speaker concludes by noting the profound love and intimacy between God and his servants, which is exemplified through the master's joy and elevation of his faithful servants. TRIJEZNOG DIJETI NAD TALENTIMA Svi znamo što su talenti, velika je to utjeka jer pokazuje koliko je hvala Bogu, Evanđelje Isusovo ušlo u naš svijet. Talent, dar koji mi Bog daje da ga njegujem, razvijam do kraja, u ljubavi ga razborito upotrijevim, a mogu ga i upopastiti. A znamo li danas još iz iskustva što je sijanje, što žetva, što je vijanje žita, što skupljanje u spremište? Sveti učitelj Isus kad tumači kako to nebo kraljuje, na koji je način Bog kralj, onda uzima sliku čovjeka. U prvom čitanju iz staroga zavjeta to je žena, simbol mudrosti kao zaključak knjige mudrih izreka. Na nju se možeš osloniti i kad je u pitanju srce i odjeća i sve blago i svi plodovi njezinih ruku. U novom zavjetu to je muškarac, gospodar doma svojega domačini. U središtu je sve kolike kršćanske vjere utjelovljenje. Bog je čovjekom postao. U Isusu promatramo pravoga Boga i pravoga čovjeka. Zato je čovjek slika na kojoj se može vidjeti kako Bog kraljuje. Na svjetski dan Siromaha, to nam je osobitno zanimljivo, mi upravljamo dobrima koja smo primili, stječemo, raspolažemo. Gospodar iz evanđelja ne ostaje udobno u svojim odajama, zaklonjen u svojim dvorima, ide na put. Sin Boži nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, sišao je. Kako je Božje kraljevstvo? Gospodar poznaje svoje sluge, zna im sile, njihove potencijale, ravna se prema njima. Daje im svoje, ono što je njegovo, izručuje im, povjerava. Poslije će pokazati da je to ponajprije ispit vjernosti, četiri će puta ponoviti, vjeran si. Vratit će se gospodar nakon dugo vremena u svoj dan. U prvom zapisanom novozavjetnom spisu, u najstarijem sačuvanom dokumentu, apostol objašnjava solunjanima, doći će iznenada, ne po našoj računici, sam sin čovječ i na drugom mjestu veli da će doći kao kraljevac. Kako je Božje kraljevstvo? Inicijativa je gospodareva kad daje prvome, daje drugome, daje trećemu. Inicijativa je gospodareva kad se vraća u svoj dom i traži od svojih da polože račun kako si upravljao talentima. Gospodar primima čudesan, sretan izvještaj od prvoga, udvostručio je svoje talente, priskrbio je još toliko. Gospodar, baš kao bog pri stvaranju, gleda i vidi, dobro je, daje mjerodavnu ocjenu, vrijediš, potvrđuje dobrotu i vjernost, ne kaže daj mi moje, vrati. Takav je gospodar i s drugim slugom kojemu je bio povjerio dva talenta, sluša izvještaj o uspjehu, daje ocjenu, vrijediš, vidi im tvoju dobrotu i tvoju vjeru, ne kaže daj mi moje. Gospodar uočava duboki problem trećega sluge, njegovu zločujlijenost, njegovu beskorisnost. Vidi ishodišnu pogrešku, za trećega slugu talent je gospodarev novac, evo ti tvoje, kaže, nije to moje, ne prihvaća da je njegovoj slobodi povjereno, njemu predano, pa gospodar je njemu svoje izručio. Treći sluga pamet usmjeruje, pametuje o vrlinama i manama svoga gospodara, o silnim gospodarevim žetvama i silosima, a ne posvećuje se svom jednom talentu, daje se voditi strahom, daje se zarobiti. Gospodari treći put daje dosljednu, istinitu ocjenu, vidi da treći, za razliku od svojih kolega, nije postupio kao sin svjetlosti i sin dana, nije trijezno gdio, nego je stavao nad zakopanim talentom. Sama sebe definitivno je osudio da bude sin tame, izbačen, izručen u plač i škrgut zubi. Božanski rabi Isus ovu poučnu priču u ovaj primjer iz života, iznosi dok upozorava na apokaliptičke strahote koje dolaze i propast koja prijeti, u takvim okolnostima opisuje kako je Bog kraj. Čudesna je ekonomija gospodara iz prispodobe, treći sluga na kraju nema ništa, a prvi ima jedanaez talenta, još čudesnije je što gospodar kaže i pred prvim i pred drugim slugom da je to nešto malo sitnica, a samo jedan talent otprilike je iznos plače koju čovjek zaradi za dvadeset godina rada, prvi je primio pet puta toliko. I kad je gospodar provjerio, možemo daleko više povjeriti zato što je sluga vrijedan, dobar, vjeran, nad mnogim će ga postaviti. Nije li ipak najdublja i najljepša tajna gospodareve ekonomije to što ga prima u svoju radost, dijeli s njime nutrinu svojega srca, svoja čustva, to se zbiva samo u velikoj bliskosti i u pravoj ljubavi, je li to ono mnogo nad čime će slugu sada postaviti? Svojega slugu, svojega roba, gospodar uzdiže i prima kao ljubljenoga, to je prava svrha njegove investicije, njegove ekonomije. Pa to je ono što Isus kaže apostolima na posljednjoj večeri, više vas ne zovem slugama, nazvao sam vas prijateljima, dajem vam svoje tijelo i krljev, srce svoje, sebe vam dajem, to je ono što u Euharistiji slavimo.