Očeva volja u Isusovoj prispodobi o dva sina i vinogradu (Mt 21,28-32)

The transcription discusses the parable of the two sons and the vineyard, emphasizing the importance of understanding and executing the Father's will. It highlights how the Father's will is revealed through the sacrifice of His beloved Son, Jesus, and how we should strive to understand it deeply. The first son represents sinners who have turned away from their wrongdoing and followed the path of righteousness. The second son represents the religious leaders who claim to be righteous but fail to act accordingly. The message urges us to reflect on our own actions and turn back to God. Jesus, as the Son of God, willingly humbles himself and sacrifices his own life on the cross to fulfill the Father's will. The parable emphasizes that we are connected to Jesus like branches to a vine, and through him, we receive the true sustenance of life. OČEVA VOLJA U ISUSOVOJ PRISPODOBI O DVA SINA I VINOGRADU Dobra je egzegeza, dobro je tumačenje Biblije, koje nas vodi natrag kriječi Božioj i daje nam da je iznova još bolje razumijemo. Evo prave prilike, da se u pouci Isusa Učitelja s poštovanjem duboko poklonimo vječnom misteriju OČEVE VOLJE koju treba izvršiti i da je iz blizine što dublje promotrimo. Volju Oca Nebeskoga najviše otkrivamo u središtu, u žrtvi sina Jego jedinoga, ljubljenoga, koja započinje na križu, a završava se uskrsom, prvina usnulih, kao prinos sama sebe daje Ocu, koji će ga na to po svema uzvisiti i milosnomu dati ime nad svakim imenom. Svaki put u molitvi Oče naš zazivamo budi volja tvoja, baš kao sam gospodin u Gecemanskom vrtu. Proroke Zekijel od davnina u izravnoj polemici objavljuje da je put gospodni pravedan, pogledajmo tu pravednost, uđimo u srce Očevo kako nam ga gospodin i učitelj u svojoj prispodobi ocrtava, posjetimo Očevu dušu, pogledajmo sinove njegovim očima. Otac ima vinograd, sve je spremno, zrelo, osunčano, slatko, sočno, milina. Otac prilazi i progovara očinski, toplo i blisko, sijinko, rođeni, dijete moje, potiče, bodri, pokreće, on pristupa i prvomu i drugomu sijinu. Otac u svojoj velikodušnoj, strpljivoj, roditeljskoj mudrosti dopušta i prihvaća da prvi, prema proročkom opisu, bezbožno odgovara neću, razara očinski autoritet, vrijeđa Očevu ljubom. Prvi sin predstavlja carinike i bludnice, koji su zaglavili u svom grijehu i hode putem nepravde, ali prvi sin je također poput sina razmetnoga, uvidio je i odvratio se od svoje bezbožnosti, odvratio se od svoga nedjelovanja, od svojega neću, opratio se je. Poslušao je Ivana krstitelja, koji je došao k nama putem pravednosti, predomislio se i otišao u vinograd. Otac radosno može reći, sada izvršava moje pravo i pravicu mojega srca, prikuplja sin slasne plodove, ima život. Istim očinskim srcem otac gleda i drugoga sina, evanđelje ističe da mu na isti način pristupa, drugi sin, međutim, predstavlja nositelje vlasti u hramu i u narodu, predstavlja Božiji narod, nas predstavlja, nama Isus nudi pouku, daje nam da sami vidimo pa da se obratimo. Gledajući pred sobom ne svoga tatu, nego gospodara, gazdu, drugi sin kaže, evo me, tu sam, ja sam onaj pravi, ja, ali sve samo na toj egoističnoj riječi ostade, bolan je rastijep između riječi i dijela. Obvezali smo se na pravednost, sklopili smo save s Bogom, ali odvratili smo se od svoje pravednosti, činimo nepravdu prema Bogu, prema svojima i prema sebi. Kad je Ivan krstitelj došao i pozivao, obratite se, nismo mu povjerovali. Hoćemo li se sada predomisliti, kad vidimo da se rasetni sin vratio ocu, da su carinici i bluznice poslušali glas? Nemamo života u sebi, oduzimamo život vlastitoj duši. Slatkoća, jedrina, obilje sunca koje se skrilo u bobicu grožđa, za nas ne postoji, vinograd ostaje tuđina, a ne vaština. Pravi put nudi pra sin od vijeka, jedinorođenac očev. On govori nama o korijelima, nudi nam priliku i pouku. On je sama sebe učinio neznatnim, ponizio se, dragovoljno prihvaća da bude sluga, prem da je sin. Sama je sebe opustošio, odrekao se svojega božanskoga lijka i uzeo naš ljudski lik. Od prve kaže da te izvršava volju očevu i u smrti, neslavnoj poput Mojsija koji je uzišao na goru i motrio obećanu zemlju, nego u sramotnoj smrti na križu koja znači prokledstvo. Sve ono neizmjerno dragocijeno bogatstvo vlastitoga ljudskog života on napušta, odriče ga se na križu, predao ga je u ruke očeve. Isus je sin očeva, nije on samo, kao i njegova majka, rekao neka mi bude i otišao u vinograd Božji, nego je radi nas postao trs, tako da mi možemo biti loze na njemu, to je volja očeva. Križ je slika trsa na koji smo mi kao mladice nakalemljeni i primamo životne sokove, primamo ne tek bujnu slast grozda, nego on nam samoga sebe daje, svoje tijelo i krvi, to je volja očeva. Hvala što pratite kanal.