Poslanje srca

POSLANJE SRCA Je li mjesec Lipanj s vrelim suncem i najdužim danima izvrstan pocijetnik na plamen žarke ljubavi koji gori u Isusovu srcu? Nije li srce vatreno koje danas oduševljava i okuplja cijelu Hrvatsku izvrstan poziv da se zagledamo u onu vječnu božansku pobjedu Kristova srca na pomirenje s Bogom? Je li rat u napačenoj zemlji Ukrajini za koje se već ugovara i potpisuje oružje za sljedeću sezonu, za sljedeću godinu? Je li razularena ubojita objest u presnažnom automobilu, luđačko utrkivanje i osam godina tamnice koja prijeti, hitan poziv i izvrsno upozorenje pred nemoći i zlodusima koji isputavaju griješnika, pred nepravednošću i gubom našeg srca, pred neprijateljstvom i ratom koji protiv Boga dižemo? Pravi je čas! Vrućim srcem vapimo, Kriste smiluj se! U srcu gospodinovu izvor je apostolskog poslanja, izvor je kršćanskoga života. U Isusovu srcu Bog kraljuje i zato je kraljevstvo Božije blizu. Što je rabi Nazarećanin sam od početka proglašavao, sada povjerava dvanaestoriciju. Svojim životom oni propovjedaju, približilo se kraljevstvo nebesko, njihov životni put tako govori. Kao što je davno Bog na Sinaju k sebi doveo dom Jakovljev, djecu Izrajlovu, na krilima orla nosio ih je, tako sada Krist, sin, k sebi doziva odabrane okuplja ih kod svojega srca, zato da ih pošalje. Iz svih naroda Bog, kojemu sve stvorenje pripada, odabrao je za sebe svoj dragulj, svoje blago, zlato svoje, one koji vjerno slušaju njegov glas i koji pažljivo čuvaju kao svetinju onu obvezu kojom je Bog sama sebe obvezao, da će biti njihov jedno s njima. Bog od Pogana stvara svetu zajednicu, uspostavlja kraljevstvo svojih svečenika. U ovom zavjetu Isus, kad vira apostole, onda uzima žive ljude, osobe s imenom i preizmenom, tebe i mene, svakoga s njegovom vlastitom povješću. Nije pred Isusom vedlično mnoštvo, nedefinirana masa, svatko ima svoje mjesto u apostolskom redu, od prvoga Petra do posljednjega Jude. Otac je poslao njega pra-apostola, on šalje nas. Poslanje je prije svega duhovno, Isus apostolima najprije daje vlast koja je opsegom i intenzitetom razmjerna nečistim duhovima, adekvatna je, mogu ih nadvladati. Poput biblijskoga mudraca, u svojim uputama gospodi najprije, kao upozorenje i zabranu, ističe ono što ne valja, ono negativno, čega se treba čuvati, najprije dolazi ne, a onda slijede naloze i zadaci pouke. Iz one sučuti i samilosti, iz božanskoga sažaljenja u srcu Isusovu, izvire kršćansko poslanje, iz privrženosti i solidarnosti, iz povezanosti s nama koje Isus njeguje i čuva u središtu svoje osobe, iz pomirenja koje nam je svojom krvlju pribavio. Isus dobro zna što je u nama i ne treba mu nitko davati svjedočanstvo o čovjeku. Vidi gospodin Božiji narod koji trpi osnovni nedostatak, žudi za pravim, dobrim pastirom. U vijeme slavnoga proroka ili je drugi prorok, Mihej ben Jimla, gledao je u viđenju Izraelski narod koji je kralj Ahab tjerao u rat. Prorok vidi, nije to nikakva osvajačka, napadačka, krvnička vojska, to su ovce bez pastira. Mihej je tada dobio pljusku kao što će gospodin biti udaren po obrazu pred velikim vijećem. U novom zavjetu, izgubljenim ovcama, sada Isus šalje apostole kao što će poslije uskrsnuća Petru izravno narediti, pa si ovce moje. Dobar pastir polaže život za svoje ovce, bavao Rimljanima, izvrsno tumači tu tajnu Isusova srca, pogađa bit, ako me još drži nemoć, ako me nečisti duhov i obuzimlju i duh mi je bolestan, ako me guba grijeha ubija jer se klanjam nekim svojim lažnim bogovima, ljubljeni sin živoga boga, iz dobrote svojega srca, za nas, bezbožne, nepravedne griješnike, neprijatelje, On mučen, raspet, umiru. To je taj besplatan, neprocijenjiv dar koji besplatno primamo. Krvlju koja je provrla iz njegova srca, gospodin stvara od nas spravednike, spašava nas, donosi nam pomirenje, to je središte kršćanskog izlječenja koje apostoli trebaju pronositi domom Izraelovima. Srce presvjeto koje je na križu probodeno, dariva nam pomirenje s bogom, još više srce uskrsnulo koje pred apostolom Tomom izbliza kuca, još više nam donosi spasenje. Narod je Boži u počecima svoje povijesti vidio što je Bog učinio na Egiptu, na toj kući robstva, bijaše to sve ta srđba o kako je apostol biše Rimljanima. Dar koji sada Isus apostolima dodjeljuje, trostruka je moć za trostruko sveobuhvatno liječenje. Davno narod je Boži vidio, sada apostoli bide, evanđelje malo prije izvješćuje da je sam Isus tako činio, liječio je svaku bolest i svaku nemoć. Sada njih oblašćuje da nadvladavaju ljudske bolesti, da iz ljudskih duša uklanjaju sve te demone i nečistoće, da samu smrt i ljudsko mrtvilo pobjeđu. Ishodište današnjega evanđelja vruća je molitva i čudesno uslišanje. U srcu je Isusovu božansko sažaljenje, vidi Isus kako je velika žetma, a gdje su radnici, iz njegova srca izvire usrdan poziv, molite! I već iduća rečenica gle opisuje kako Bog u svojoj dobroti koja sve nadilazi i sve međe prelazi, odmah uslišava, već su tu apostoli, polaze radnici na posao u žeti gospodnjoj. Zato mi danas pred oltarom, pred živim srcem gospodinovim, s povjerenjem, s velikim očekivanjem i svetom sigurnošću, molimo! Hvala što pratite kanal!