Gospodinu, s gluhim mucavcem iz Evanđelja (Mk 7,31-37)

GOSPODINU S GLUHIM MUCAVCEM IZ EVANĐELJA Dobri božanski liječniče, koja milost, drugi, moji bližnji, dovode me k tebi, oni mole za mene, mole te da svoje ruke na mene položiš, kao što će tvoja crkva vjekovima polagati ruke na tvoje odabranike, na patnike kod bolesničkog pomazanja, na ređenike, da prime sveti red i budu tvoji svećenici, džakoni, biskupi. A ja ti evo prikazujem svoje uši, jer ne mogu čuti bližnjega, ne dopire do mene iskonski glas tvoga stvorenja, prikazujem ti svoje uši, jer tako teško mogu čuti tvoju rič, tebe. Smjerno ti donosim svoj jezik, kad god je stegnut, sputan, ti znaš kako s mojsijem dijelim teškoću da govorim što i kada i kako valja. Predusrećeš me i iznenađuješ svojom dobrotom, uzimaš me nasamo, udaljuješ od svega okupljenog naroda, činiš daleko više od onoga što znamo i usudimo se moliti, baš kao što ćeš postupiti i sa slijepcem u becajdi. Dopusti mi, gospodine, da zastanem u ovom otajstvenom času, od svojega, od sebe daješ meni, to je tvoja terapija za mene utjelovljenim. Osjetiću, kako si prste svoje svete ruke, prst Božji, stavio u moje uši, kojima treba izlječenje, slinom iz svojih usta dodiruješ moj zarobljeni okovani jezik. Što se to zbiva, koja je to sila, koja izlazi iz tebe i nastaje čudo? Podižeš pogled prema ocu, kao i onda kad ćeš nahraniti tisuće Božjom snagom, dobrohotno mi pokazuješ odakle svako dobro dolazi. Želim pažljivo, do u dubinu srca poslušati tvoju spasonosnu naredbu, koja otvara vrata mojega zatvora, donosi slobodu, pročišćenje i ispravlja, liječi. Dobro činiš, spasitelju, od moje gluhoće dovodiš me do toga da, evo čujem, koliko me stezala nemoć da govorim, kad ti ukloniš sponu koja je blokirala moj jezik, mogu izreći ono što hoću, mogu iznijeti misli svojega srca, uputiti svoju riječ. Bio si u poganskom svijetu Tira i Sidona, a sada si preko našeg Galileskoga mora prešao ovamo među deset gradova koji sežu i preko rijeke Jordan. Ne čudim se što ne slušamo zapobjed tvojega krotkoga i poniznog srca, nego sve više razglašavamo kako svoja čudesa činiš, jer smo preko mjere zapanjeni, zadivljeni.