Kristu, koji me upozorava i daje mi silno dostojanstvo (Lk 10,13-16)

This transcription is a prayer or reflection about the speaker's relationship with Christ. They acknowledge the gifts and blessings they have received from Christ and express their desire to repent and turn back to Him. The speaker also mentions the miracles Jesus performed in different cities and asks not to be worse than those who rejected Him. They emphasize the importance of speaking and spreading God's message. The speaker recognizes the significance and responsibility that comes with the dignity given to them by Christ. Kristu, koji me upozorava i daje mi silno dostojanstvo. Pum svo osjećanja uzvikuješ, opominješ me, gospodine, ja o meni, koliko si mi darovao od početka, što si sve za mene učinio, A gdje su moji plodovi, gdje je moj pepeo i pokorničko djelo, moje iskreno kajanje i vapaj za pomirenjem, koliko se moje srce obratilo tebi? Govoriš cijelomu gradu i tako me podsjećaš na moj liturgijski potencijal, cijeli svijet mogu tebi donijeti u molitvi, mogu ga prikazati tebi na žrtveniku, da se smiluješ, da spasiš spasitelju svijeta. I u Korozajnu si svoja čudesna djela činio, becaj da je grad Petrovi, Andrin i Filipov, ondje si temeljito izliječio sljepoću čovjeku, tako da bistrim okom može pravo vidjeti, ko su njegovi bližnji, može se samostalno vratiti u svoj dom kao svjedok tvoje božanske dobrote, u Kafarnaumu ti si se nastanio gospodine, nakon Nazareta tu je tvoj dom. Ne daj da budem tvrdji, gori od poganskih gradova, upozoravaš me na velik Božiji sud, koji će neizostavno doći, a ja k tebi već unaprijed vapim, pravedni svijeti, budi mi milosrdana na sudu, jer ti si vječni sudac svega svijeta. Koliko mi dostojanstvo dodjeljuješ, daješ mi da govorim tvoje riječi, da bližnjima prenosim tvoju poruku, zato je važno što i kako kažem. Mogu me prezreti i odbaciti, ali to oni tebe i Oca Nebeskoga odbacuju, jer ti mi daješ da tvoje živo srce kuca u meni.