Krist Kralj u Bibliji

Andžaja Kovljević and Father Niko Bilić discuss the topic of Christ the King in the Bible. They explore various passages in the Gospels where Jesus speaks about His authority and power. They highlight the significance of Jesus' role as a healer, forgiver of sins, and the one who has authority over unclean spirits. They also discuss Jesus' proclamation as the Good Shepherd and His role as the judge. The conversation emphasizes the idea that Jesus' kingship is intimately connected to His mission of redemption and salvation. Ja sam Andžaja Kovljević, a naša današnja tema je Kris Kralj u Bibliji. S nama je i danas pater Niko Bilić koji će nam govoriti o Krisu Kralju. Pater, dobrodošli. Hvala od srca na pozivu, srdačan pozdrav svima vama, dragi slušatelji, gledatelji, prijatelji. Veselim se na još jednoj prilici, da koliko god je moguće, precizno, dubinski, a opet smireno kontempliramo riječ Božju, tekstove Evanđelja, radosne vijesti, a posle nam je radošlo se na taj način nastavlja suradnja našeg filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove, koji je s jedne strane povezan s papinskim sučilištem Gregorijana u Rimu, a s druge strane ovdje izravno surađuje s Radiomarijom, i to zahvaljujući upravo zajednici kršćanskog života. A s druge strane stio biš ovo naše današnje razgovaranje, ovo promatranje Božje riječi, posvetiti pokojnoj Ana Mariji Carević, neki dan sam imao prilike biti na sjednici Upravnog odbora zaklade Ana Marija Carević i evo i ovim putem želim od srca zahvaliti svima vama dobročiniteljima za tu zakladu koja je za obnovu bazilike i za izgradnju pastoralnog centra, neki ovo naše razgovaranje bude posvećeno toj dragoj djevojčici koja je praktički jedina izravna žrtva zagrebačkog potresa. Petar, hvala vam što ste s nama. Zašto Krist Kralj? Zapravo je Nedjelja Krista Kralja, ona s kojom završavamo crkvenu godinu i na neki način i prema starom običaju je cijeli tjedan usmjeren na Krista Kralja, ali mi znamo da je početak adventa također u prve dvije nedjelje posvećen drugom Kristovu dolazku, dakle gledamo na proslavljenog Isusa na Krista Kralja pa je onda to vrlo zgodno i kao adventski program malo proučiti. Dobro, odakle se ispati da početi istraživanje o Kristu Kralju u Bibliji? Meni se čini da je jedan dobro poznatiji odlomak, koji je ušao i u svetu krunicu, tamo gdje se govori o Isusu koji je na nebo uzašao, uzašaše nam donosi trenutak u kojemu gospodin Isus otvoreno, bez skrivanja, govori o svojoj vlasti i kaže da na mi je sva vlast na nebu i na zemlji, pri čemu nas teoloziju pozoravaju ovo da na mi je, to je izjava onome što mu je otac dao, ali kad čitamo nebo i zemlja onda se praktički vraćamo na početak svetoga pisma i shvaćamo, nebo i zemlja je prema biblijskom shvaćanju sve, svemir, dakle sve stvorenje, prema tome to je lijepo mjesto gdje možemo krenuti u istraživanje i držati se baš ponaj prije ovoga govor o vlasti. Kakva je sarozavitna pozladina kad se govori o kralju? Boži narod ima iskustvo koje je osobito vidljivo, nakon prelaska preko crvenoga mora u velikom hvalospjevu oni svi zajedno pjevaju i završavaju Gospodin Jahve je kralj uvijek i dovijeka, to je ishodište i to je njihovo iskustvo koje onda sa zemaljskim kraljevima postaje malo problematično, ali se već kraj staroga zavijeta nada očekuje, zapisano posebno kod proroka Zaharije na kraju, da će doći čas kada će se ostatak i iz Božjeg naroda i iz svih naroda, dakle svi su prošli pročišćenje, obraćenje, klanjaće se gospodinu kralju. Evo ta ideja da je zapravo Bog kralj onda se pretače u glavni sadržaj Isusovog naviještanja o Božjem kraljevstvu, ali mi bismo ponaj prije htjeli pogledati gdje je sam Isus povezan s tom idejom kraljevanja i gledamo posebno na tu rič koja označava vlast i krećemo od Matejeva evanđelja zato što se pojavljuje točno deset puta i to u šest konkretnih epizoda. Kako ljudi doživljavaju Isusa dok je bio zemalski učitelj prije muke Uskrsnuća? Rekli smo da nakon Uskrsnuća prije Uzašača gospodin otvoreno kaže da imam svu vlast. Prije, to nam je poznato, na primjer u Matejevu evanđelju, nakon završetka govore na gori, ljudi su po sve zadivljeni, osupnuti, dirnuti, jer imaju osjećaj da Isus govori kao onaj koji ima vlast i to je za njih razlika od onog što doživljavaju od pismoznanaca. Pismoznanci su sluge Božje riječi, sluge Božjega zakona, a Isus je pred njima kao onaj koji je autor, tvorac toga zakona, dakle njihovi osjećaj, evo, to je onaj koji ima vlast. Ovdje i rimski centurion ima svoju ulogu, kako nam on pomaže u ovom istraživanju? Poznata zgoda iz evanđelja, po kojoj je centurion i ušao u svetu misu, kad kaže nisam dostojan, samo riječ tvoja, ali on nam najbolje pokazuje da shvatimo o čemu se radi kada se susrećemo s tom riječi koja označava vlast, autoritet ili ovlast, jer on kaže ja sam vojnik, ja sam pod vlašću, dakle ima oni koji mene zapovjedaju, ja islužam, ali isto tako imam one kojima ja zapovjedam. Jednostavno govori nam u onom najobičnijem dnevnom shvaćanju vlasti, ali već on je posebno zanimljiv jer on pripisuje Isusu vlast i nad bolešću i nad ljudskim nevoljama. U shvaćanju Kristove vlasti, o kojoj ste sad govorili, bitnu ulogu ima paralizirani čovjek kojega su četvorica kroz krov spustila pred Isuse. U kojem smislu? Jednako kao što poznajemo Rimskog centuriona, još nam je draži taj događaj u kojemu gospodin sam upotrebljava riječ vlast i razjašnjava kako je on tu sada nastupio kao liječnik, ne samo za paraliziranoga, za uzetog čovjeka, nego i za one koji ga optužuju, u srcu ga optužuju, on vidi njihove misli da je on bogohulnik i on kaže, e, da znate, da vam bude dokaz, da možete spoznati da sam ja vlastan, da imam vlast opraštati grijehe, kažem ovome čovjeku, ustani i idi. Dakle, Isus ovdje govori o vlasti koja je njemu na prvo mjesto, a to je o proštenje grijeha, a svojom riječju čini čudo koje je dokaz te njegove temeljne vlasti koja je u Martejevu evanđelju još isplaknuta time što već od početka Josip sluša od anđela da Isus dolazi kao spasitelj ne od naših nevolja, naših životnih križeva, nego kao spasitelj od grijeha. To se ovdje vidi, vlast je prije svega vlast opraštati grijehe. A što je Isus ovim apostolima kad se rade o vlasti? Kad čitamo dalje Martejevu evanđelju onda ćemo naći tu iduću epizodu koja nam je slako poznata, gospodin daje svojim apostolima vlast ili ovlast koja je adekvatna vlast i moć i autoritetu nečistih duhova. Tako da ih mogu izgoniti, da im se mogu suprotstaviti. To je vlast, obično prevodimo vlast nad nečistim duhovima. Izbornik nam kaže jednostavno adekvatna je odgovara tome, a tu bismo onda Lukinu evanđelju još našli kao dodatak gdje se jednom govori baš to vlast nad nečistim duhovima, a onda još tome se još govori o vlasti. Luka više razrađuje i više upotrebljava taj izraz vlast, onda kaže dao sam vam vlast da hodite po štipacima, po zmijama i da vam ne naškode. Dakle, u posebnom smislu, krist kralj svoju vlast vrlo specifično dodjeljuje apostolima, ponajprije na ovom duhovnom planu, protiv nečistih duhova, a nama je to u Martejevu evanđelju opet jako važno jer kad Isus kaže blago onima koji su čista srca, oni Boga gledaju, zapravo se to kod Mateje, ali i u drugim evanđeljima najbolje shvaća, to su oni koji su oslobođeni od nečistih duhova. Dakle, to je zapravo čisto srce, je dar Boši. Kako sam gospodin definira svoju mesijansku vlast? To je nešto što nalazimo kod sve trojice evanđeljstva, dakle, naćemo i kod Mateja, i onda gledamo kod Marka, pa onda kod Luke, istu situaciju gdje nositelji vlasti, to jest pismoznanci, ljudi oko velikog svečenika i voditelji naroda, gledaju što Isus čini i oni to stavljaju u pitanje. Pitaju ga, s kojom vlašću, kojom vlašću to činiš? Dakle, jednostavno pitanje o autoritetu postavljaju i još ponavljaju tko ti je dao tu vlast. E onda gospodin Isus u svojoj mudrosti želi istaknuti očito tajnovitost, svoje vrstne misterije svoje vlasti, pa odgovara protupitanjem, recite vi meni, da li je Ivanovo krštenje od Boga ili od ljudi? E sad, ovi iz političkih razloga, da bi zadržali svoj ugled i da se ne bi našli u nezgodnim situaciju i ne žele odgovoriti, onda Isus kaže, ni ja vama neću reći. Dakle, s jedne strane to je čuvanje tajnovitosti, svetosti, s druge strane to je očito, ako je za Ivanovo krštenje jeli od Boga ili od ljudi, ipak je jasno da Isus će reći, ovo što ja imam kao vlast je od Boga. A odatle smo i krenuli. Dakle, nakon Isusa će posve otvorno reći, do duše onima koji ga žele čuti, a ne onima koji ga napadaju, to mi je dano, to jest Otac mi je to dao. Osobiti je i vreden doprinos teološkog evanđelja, evanđelja po Ivanu, koji govori o dobrom pastijeru. Kako to? Kada istražujemo tu istu rič, vlast, dakle naša metoda je vrlo skromna, ali i vrlo jasna, zadržamo se isključivo na evanđeljima i gledamo na prvi pojam koji je označala vlast, ovlast ili autoritet. Vidjeli smo u Mateju evanđelje praktički šest epizoda, šest mjesta gdje se ta rije spominje, a kada dođemo do Ivana, koji je često na neki način dodatak, produbljivanje Isusova života i djelovanja, onda baš u Isusovom proglašenju objavi da je on dobri pastir, Isus sam definira iznova u čemu je njegova vlast, kraljevska vlast. Otac mu je dao zapovjed, tako vam kaže, po kojoj on ima vlast položiti svoj život, ima vlast ponovno uzeti svoj život. Naglašava da njegovo davanje života, da to nije iz pristile, da to nije vlašću od drugud, nego da je to njegova vlast, nitko mi ne oduzima život, ja ga sam dajem. Prema tome kad govorimo o Isusu kralju, kao što smo prije naglasili da je njegova vlast po njegovim vlastnim liječima usmirena na opopraštanje grijeha, na odpuštajanje grijeha, tako sada shvaćamo ono što je zapravo središte Isusova života. On ide u svoju muku, prihvaća križ, ali ima vlast ponovno nakon smrti opet biti živ. Već prije Isus u Ivanovoj evanđelju otvoreno govori o svojoj vlasti. Kako? Evo za razliku od ovoga prije spomenutog razgovora gdje namjerno Isus ostavlja tajnu svoje vlasti, u Ivanovu evanđelju, opet u razgovoru sa svojim slušateljima, Isus otvoreno kaže otac je sinu dao vlast. Dakle, sam gospodin upotrebljava ono što mi danas nazivamo, govorimo o presvetom trojstvu i ta vlast je posebno usmjerena na to da Isus može suditi, da Isus bude sudac, onaj koji donosi presudu, otac mu je to dao zato što je Isus sin čovječi. Zato što je Bog sin, to je sad naš teološki rješenjik, Bog sin je postao čovjekom, e i on u Ivanovoj evanđelju otvoreno kaže moja vlast je da budem sudac, to nam je jako vezano uz Krista kralja, to shvaćamo, cijela Biblija zapravo kralj je sudac, to je povezano, a ovdje kod Ivana je to baš otvoren govor o tome. Kako nam u ovom istraživanju pomaže Isusova velikocećanička molita prije muke? Opet smo kod Ivana, dolazimo u čuveno sedamnajsto poglavlje, ne posebno prije nego što će biti uhičen i odveden pred Pilata, velika molitva koja se ističe po tome što kao da uopće nema onog patničkog vapaja nego Isus govori praktički na način proslave i onda već u početku obraća se izravno otcu, govori o sebi koji je sin i onda vrlo precizno kaže da mu je otac dao vlast nad svakim tijelom, to je prva stvar koja nam je važna jer u svetom pismu tijelo je smrtno raspadljivo tijelo, tijelo koje je Isus na sebe uzeo, dakle ista riječ kaže da je riječ tijelom postala i ovdje nad svakim tijelom i drugo dao mu je vlast nad svakim tijelom snakanom da svakome može podariti vječni život, kogod dođe k meni ja ću mu dati vječni život, opet se definira u čemu je ta Kristova vlast, ona je teološka, ona nije samo zemaljska vlast. Na koji način Ivan dopunja Centurionovo tumačenje vlasti? Kad gledamo nas Centurionom onda smo vidjeli da se radi o redovitom ljudskom shvaćanju vlasti, a kod Ivana ćemo naći onaj razgovor između Pilata i Isusa gdje je Pilat također predstavnik rimske vlasti i on sam ističe pred Isusom ja imam vlast, pustiti te ili te pogubiti. To Pilat naglašava, a mi ćemo u drugim evanđeljima još naći baš tu nakanu neprijatelja Isusovi da ga predaju vlasti rimskog upravitelja, i tu se koristi vlast u onom redovitom smislu, zemaljska vlast kako to ishvaćamo. E, ali osim što je to na neki način dopuna dodatak gdje je sad rimski upravitelj kaže evo ja sad imam vlast na to, ovo mi je to temeljno, ili te pustiti ili te pogubiti, a onda mu Isus govori, dakle u tom času teške muke, vrlo jasno kaže vlast imaš zato što ti je dana odozgor, inače ne bi imao nadamno nikakve vlasti. Isus proglašava kako je i ta naša zemaljska vlast koja je bitno u pređu naše živote podložna Božjoj vlasti, odnosno podložna vlasti Krista Kralja. Kakva udjela imaju vjernici u Kristovoj vlasti opet prema Ivanovoj evanđelju? Ivan je kao inače poseban i već na početku čemu mi naći u čuvenome prologu svi oni koji su primjeli Isusa koji ga primaju, oni dobivaju vlast tako doslovce da budu djeca Božija. Dakle, kad promatramo samu riječ, evo još jedan put se ovdje koristi, vlast, moć, imaju autoritet biti Božijom djecom, ali tako onda shvaćamo opet u čemu je Krist Kralj? U tome da svim svojim vjernima omogućava da budu djeca Božija. To je Kristova vlast. Kako se Isusova vlast vidi kod njegovih čudesa? Druga riječ koju metodološki možemo proučavati, nakon što smo pogledali ovu riječ koja označava vlast, autoritet o vlast, je ona riječ, biblijska riječ koja označava snagu, moć, silu. To se doista najviše vidi onda kada Isus čini izvaredna djela, čudesna djela, jer se jednostavno upotrebljava ta riječ. Dakle, to je posebna Isusova moć, vidljiva u čudesima. Dakle, jedan vidik Isusove kraljevske vlasti jesu njegova čudesa. Kad govorimo o Kristu Kralju, najpreciznije je potražiti gdje će Evangeliovi spomenuti kraljevstvo. Kako nam sam Isus govori o kraljevstvu? Glavni sadržaj Isusovog propovjedanja, kao što znamo, je kraljevstvo Božje. I sad bismo doista mogli gledati gdje i kako se govori o kraljevstvu Božjem. Početak je prvi Isusov proglas, nakon što je Ivan govorio približilo se kraljevstvo Božje, Isus to preuzima. I onda bismo naišli na vrlo očit zanimljiv podatak, tamo smo rekli vlast se spominje nekoliko puta, deset puta. E, a sa kraljevstvom Božjem će biti primjerice kod Mateja 55 puta. To bi isto vrijedlo istražiti. Vrlo brzo bismo bili da se govori ponajviše o Božjem kraljevstvu, pa onda smijemo ipak to malčit se razlikovati od Isusovog kraljevstva. Ali onda nam dolazi opet Ivan, koji je poseban, koji će izraz kraljevstvo Božje upotrijeviti svega dva puta kada je Isus u razgovoru sa Nikodemom, ali zato pred Pilatom u dobro poznatom razgovoru Isus otvoreno govori o svojem kraljevstvu, moje kraljevstvu, ali ističe moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, pa onda malo to približava, pa zapravo je to isto što i Božje kraljevstvo. Zašto valja posebno se izdvojiti glagol kraljevati? Na početku smo. Anđeo govori Mariji i proglašava da će njezinu dijete, koja je sveti sin Božji, kraljevati nad domom Jakovljevim. Biće kralj nad domom izabranog Božjeg narada. Evo to je ono mjesto gdje se zapravo i opet otvoreno govori o Isusovom kraljevanju. Nije samo na skriven način, nije samo tek poslije uskasa, nego već u navještenju Isus je proglašen kao kralj. A gdje ćemo prvi put za Isuse naći izravno naziv, odnosno titulu kralj? Tu smo sada došli do onoga što nam je najvažnije, najpreciznije. Gledamo, je li baš taj naziv kralj? I onda nam je vrlo simpatično vidjeti kako se već u Matejevu, evanđelju opet smo kod Mateja, onda kada mudraci dolaze, dakle oni su stranci, oni dolaze od drugu, oni su s istog, ali oni govore o novorođenom kralju, o kralju koji je rođen. I to je zapravo prvi put da se izravno spominje Isus je kralj. I tu će biti on definiran kao kralj židovski i znamo da je onda zapravo to, ono što je izazvalo silan strah, nepotreban u Herudu i cijelom Jeruzalemu, ali to bi bilo prvo, dakle praktički odmah nakon rođenja, ovo navještenje je prije rođenja, već kod rođenja, prema evanđelskom jeziku, Isus je kralj, dakle imamo ga pravo prepoznati kao kralj. Kako se rozdravljitno poznodjeno Matej dalje Isus ovoj titole kralja? I ovo što pitate je zapravo poznat i vrlo važan dijelić evanđelja. Isus svećano ulazi u Jeruzalem, Matej tumači, a Matej to jako voli tako tome pristupiti, da se tu ostvaruje sve to pismo, ostvaruje se proroštva i onda navodi riječi proroka Zaharije, koji govori o kralju, koji je krotak, koji je ponizan, koji dolazi ne kao slavni jahač na konju ratniku, nego dolazi jašući na magarcu, na magaretu, na magarčiću. Dvije su stvari važne. Prvo, ostvaruje se proroštvo, drugo, Isus nije silnik, despotski kralj, nego je ponizan kralj. Je li točno da u evanđelju po Mateji Isus sama sebe otvoreno predstave kao kralja? Mi smo naglasili kako kod svih evanđelista je čuvanje tajne o Isusovoj vlasti, ali kod Mateja ćemo naći doduše u prispodobi, koja je baš vezana uz završetak crkvene godine, gdje Isus govori o posljednjem sudu, govori o sebi kao sinu čovječijemu, govori o sebi koji će biti kao pastir koji razlučuje ovce od jaraca, ali onda se on izjednačava sa kraljem i onda govori, evo ja dolazim i kao kralj govorim onima s desna i onima s lijeva, dakle ovcama i jarcima, svodeći zapravo cijelo pitanje vrijednosti ljudskog života na poznatu ljuba prema bližnemu, tako da on koji je sin čovječiji, koji je kao pastir, koji se praktički izjednačuje sa najmanjim međubraćom, otvoreno u toj prispodobi, što je vrlo rijetko, dakle Isus jednače jako skroman, ali ovdje zapravo sebe predstavlja kao kralja, pred kim su, kao svojim sucem, okupljeni svi narodi svijeta, otac ih je okupio, to je opet teološki pasir, dakle otac okuplja sve narode, to je prava slika Krista kralja kao u gobišnoj isklačenosti. Titola kralja najviše se ističe u muci gospodinove, kako? Dakle, to je netočna optužba, ali to je u razgovoru pred Pilatom i tu se de facto najviše puta pojavljuje sam pojam kralj, nažalost, na način optužbe, lažne optužbe, na način izrugivanja, kad ga bojnici muče, bičuju i objesno ga onda udaraju i izruguju ga, klanjajući mu se to Bože i pozdravlja ga zdravo kralju židowske, dakle na način teškog izrugivanja. I onda je to na koncu i službeni natpis na Isusovom križu, koji predstavlja presudu, to je njegova krivica, to je službeni sudski dokument, zbog čega je on smaknut da je on kralj židovski. Koji je ovdje doprinoc Ivanova teološkog evanđelja? Kad uzmimo Ivanovo evanđelje, onda ćemo naći, već smo malo rekli, da Isus naglašava moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta i zapravo se Ivan slaže sa izvještajem ostalih evanđelista, koji su, recimo, više povjetničarski zainteresirani. Pilatovo pitanje, jesi li ti kralj, Isus na neki način potvrđuje da je to ono što Pilat kaže, ti to kažeš. Ivan ponajprije, što je doista samo gramatički važno, on dodaje, ti kažeš da sam ja kralj. Smijemo shvatiti, ti kažeš jesam kralj, dakle nije pogrešeno tako shvatiti. Međutim, odmah, kao nastavak, pa možda i kao disjunkcija, ti kažeš da sam ja kralj, a ja kažem, to je sad moguća interpretacija, a ja kažem ja sam se rodio zato da svjedočim za istinu. Dakle, bilo da shvatimo to kao suprotnost, što nije nužno, možemo shvatiti kao nastavak, to je tumačenje, Isus samo ga sebe tumači na koji način je on kralj. On je kralj svjedog, ne kralj despot, ne kralj koji tlači, nego on je onaj koji svjedoči za istinu. Mi smo danas u vremenu modernom, gdje, evo, mogu spomenuti doktora Petersona, koji je, hvala Bogu, po cijelom svijetu poznat, i novo osnovani savez za odgovoran građanski život, gdje on sam zastupa, rekao bih, staru krećansku tezu, istina oslobađa. I jedino ako se ravnamo prema istini, imamo život, imamo napredak. Evo, Isus kaže, ja sam došao svjedočiti za istinu. Kao svojevrstan sažetak i potice cijema nama, na koji je način Isusova kraljevska titula dubinski podziv na obraćenje? Zapravo mislim na jedan jedini dijelić iz povijesti, gdje Isusa obtužuju da je kralj židovski, izruguju mu se, a onda će se tome pridružiti predstavnici i duhovne i svjetovne vlasti u narodu, dakle, ljudi uz velikoga svećenika, obično kažemo glavari svećenički. To su pismozdanci, dakle, oni koji proučavaju sve to pismo, kao što mi sada proučavamo sve to pismo, oni se želimo očuvati od pogrešnog duha i voditelji naroda, starješine u narodu, oni se pridružuju ruganju, na vrlo težak način, gdje govori Isusu koji je već razapet, aha, ti si kralj Izraela, e, sad siđi skriža, pa ćemo ti onda vjerovati. Dakle, više ne kažu kralj judejaca, dakle, ne upotrebljavaju riječ židov, nego upotrebljavaju onu riječ koja mislim da ovdje baš se vraća na temelj, ti si kralj svega božjega naroda. Oni, na žalost, u izuzivačkom načinu, ali ono što kažu je uistinu poziv nama, jer Isus je de facto sišao skriža, dakle, ne da se je riješio muke, nije sam od sebe sišao, bio je mrtav, ali je, njegovo tijelo je skinuto kad je položeno u grob i njegovu skrsnuće je dokaz da je de facto se dogodilo ono što su oni tražili, dao im je odgovor, dakle, to je poziv, evo sad vjerujte, tako je i nama to poziv, vjerujmo da je Isus kralj. Pater, hvala vam lijepa. Bogu hvala, veselim se svakoj prilici da, koliko je moguće, precizno idemo u dubinu i kontempliramo evanđelje koje je radosna vijezda. Hvala vam lijepa. Svama je bio Pater Niko Bilić koji nam je govorio o Kristu kralju u Bibliji. Vi ste slušali Kardoner, emisiju zajednice kršenskog života. Do sljedećeg susreta, srdačan pozdrav.