Ilustracija: Simeon Solomon, Kralj Salomon
Transcription
Ja sam Andžeja Kovljević i želim vam blagoslovljeno vrijeme koje ćete i danas provesti s nama. Predpostavljate već da će nam i danas u tome pomoći Isusovac paterniko Bilić, pater, dobrodošli! Hvala lijepa, srdačen pozdrav svima vama koji nas slušate. Peselim se da smijemo, kako to u modernom vremenu se više i više shvaćam, ukrasti trenutak, da se vratimo na ono izvorno blago, a to je Božja riječ. Pater, kad čitamo naslov mudre izreke ili knjiga izreka, zašto smo rekli da će biti današnja tema, o kakvim je izrekama riječ? Evo, danas želimo uzeti u ruke, upravo kako kažete, knjigu koja nosi naslov mudre izreke i zapravo iza ovog naziva izreke skriva se nešto što je nama vrlo blisko, radi se o kratkim poukama iz života koje su ponekad kao poslovice. Jebreska riječ mašal označava ono što je, evo, iz života uzeto, danas ponovno upozori kako postupiti ne u nekom velikom povijesnom događaju, ne uz nekaku središnju, važnu i zvanrednu objavu, ne uz neko biblijsko osvajanje, nego u običnom svagdanjem životu. Kad dođemo do mudrih izreka, mi se nalazimo na onome, što je zapravo nekako svrha, ono što Bog dragi želi za nas, a to je smiren, sređen, obiteljski život, obično su to u svetom pismu uvijek slika vinograda i smokve, eventualno masline, pa tu u miru živim sa svom obitelju, to je, evo, kako reko, svrha, pa u tom smislu su mudre izreke vrlo važne. Sam naziv nas vraća na izvorno značenje svetoga pisma, prvi dio zakon zapravo je tlora, odnosno pouka, a nama su mudre izreke i više nego bliske i drage, jer one stoje kao pozadina za Isusove prispodobe u Novome Zavjetu. Evo o tim izrekama u knjizi mudrih izreka danas želimo malo govoriti. Koje mjesto mudrih izreka u Bibliji? Stari Zavjet stavljaju proroke koji načelno gledaju budućnost, a mudrosna literatura tiče se sadašnjosti, u subremenoj Bibliji obično se nalazi na trećemu mjestu nakon knjige o Jobu, nakon psalama i zapravo se nalazimo u sredini Staroga Zavjeta, u središtu koji se tiče sadašnjosti i ukupno je, ako uzmemo i psalme, sedam knjiga koje se bave, evo čovjekovom sadašnjošću, odmah ćemo prepoznati Job, govori o patnji, to je sadašnjost, psalmi, to je molitva, dakle sadašnjost, a evo rekli smo da je, recimo za razliku od knjige propovjednikove koja se bavi smislom života ili pjesme nad pjesmama koja se bavi fenomenom ljubavi, ova zbirka je najviše posvećena običnom svagdanjem životu i posebice povezano s time odgoju. Tako da je, evo, jedan važan dio čovjekove sadašnjosti je u toj knjizi obuhvaćen. U čemu su modre izreke važne za nastanak biblijskih tekstova? Ponajprije imamo pred sobom knjigu koja je hebrejska knjiga, dakle vraća nas na izvorni biblijski jezik, ali još je nešto važno i mislim da to čak i nije sporno, evo, među onima koji na najstručniji način provučavaju svete tekstove, mi ćemo tamo naći na dva mjesta, dakle konkretno od desetog do dvadesetidrugog i onda od dvajsetpetog do dvajsetdevetog poglavlja, puno izreka, pouka, koje se tiču života na kraljevskom udvoru i samoga kralja. Pa je onda razumno razmišljanje, kako mi ovdje vjerojatno imamo stvari koje su čak među prvima zapisane u starom zavjetu, vjerojatno već u doba kralja Salomona, dakle riječ je o devetom stoljeću prije Krista, kad je to bilo moguće, tako da po svoji prilici se nalazimo na onom dijelu Biblije koja nam govori o tome kako je to uopće Biblija nastajala, kad su bili uvjeti tu, moglo se, dakle na kraljevskom udvoru, i sasvim konkretno, s druge strane, u ovoj knjizi ćemo, na početku dvespetog poglavlja, imati konkretan podatak o tome kako je ta knjiga objavljena. Prikupili su Salomonove, mudre izreke, ezekijini ljudi, ljudi kralja Ezekije, smijemo reći Akademija kralja Ezekije, dakle kasnije, oni prikupljaju i tako nam govore o tome kako nastaje Biblija, to jest postojeo je interes da se ono što vrijedi, da se prikupi. Upravo je jedan biblijski tekst, koji nam na neki način otkriva pozadinu, najme u knjizi o kraljevima imamo čuvenu molitu, kojom kralj Salomon odgovara na božju ponudu, traži što hoćeš. Salomon, mladi kralj, traži mudrost, to se je Bogu svidjelo i ta je mudrost vrijednija i od bogatstva i od slave, on će de facto dobiti onda i ono što nije tražio, a ova knjiga se vraća upravo na te misli, mudrost je vrijednija i od bogatstva i od slave, kaže sam kralj Salomon mudrac, a to onda u knjizi mudrost koja progovara, sa svoje strane potvrđuje. Tako imamo pred sobom, slično kao i u knjizi propovjednikovoj, slično kao i u pjesmi nad pjesmama, izravno naznačeno, kralj Salomon je taj mudrac od kojega sve potječe, koji će onda zaći i recimo u knjizi psalama, u zbirci od 150 psalama, mislim da ćemo naći dva Salomonova psalma, a unutar mudrosne literature, dakle među mudrosnim knjigama, nalazi se i ona knjiga mudrosti koja nas opet također vraća na kralja Salomona kao mudraca. Koja je funkcija i koja je metoda u zbirci mudreh izreka? Mudrosne knjige u starome zavjetu puno puta nam daju vrlo jasnu sliku, prepoznatljivu u riječima, sine moj, mudrost je zapravo ono što roditelj prenosi svome sinu, dakle svagdanji pravi zdravi ljudski odgoj, to počiva u svetom pismu ni manje ni više nego na propisima o pashi, kada te sutra tvoj sin pita, što mi to slavimo, onda ti njemu protumači, evo sad to davanje odgova, to poučavanje, to je tipično i za ono što je zapravo biblijska mudrost, dakle pouka da na djetetu, ali to je i metoda, tako ćemo puno puta naći, sine moj, i to ne samo da to otac izgovara, nego što smo danas posebno osjetljivi, to i majka izgovara, odnosno dva puta to su otac i majka zajedno, koji kažu sine moj i tata i mama. Salomon sam se predstavlja kao sin Davidov, dakle on sam potvrđuje, aha, ono što je središnja metoda ove zbirke, to sam ja iskusio, i onda će nam u početku i donijeti Salomon riječi, koje je njegov tata kao pouku njemu uputiju. Dakle kralj David poučava Salomona, unutar Salomonovih mudrih izreka, tipično za sve to pismo, imamo riječi koje su za njega riječi očeve, o njih donosi, i napokon što nam je važno za shvaćanje cijeline knjige, ne samo da Salomon sam upozorava na vrijednost i očeve i majčine pouke, nego kad dođemo do onih drugih mudraca, koji su također zastupljeni u knjizi, pronalaze svoje mjesto u knjizi, i oni će ponoviti tu istu misao, koja nam je, evo, kako rekao, kod današnje ne je posebno važna, u jednom patrijarhalnom svijetu, gdje je lik otca nekako prenaglašen, poštiva se, poštuje se i očinska i majčinska pouka. Kako knjiga definira svoju svrhu? Knjiga Mudrih izreka je jedna nama draga knjiga, jer od početka na način ovo subremene znanosti u nekoliko redaka govori o tome čemu je namijenjena. Definira se kratko uvod, ponajprije mladome čovjeku želi ponuditi znanje, neiskusnome želi pružiti pamet, sama mudrost kad progovara to potvrđuje, dakle ona se daje onima koji je još nemaju. Međutim, je važno što već taj isti uvod kaže da je knjiga namijenjena i mudracu, kako bi se njegova mudrost, njegovo znanje još povećalo, a najsimpatičnije nam je kada se u samom uvodu definira ova je knjiga napisana za to da postanemo sposobni pravo razumijeti ove izreke koje su ovdje napisane. Dakle, knjiga je u pravom lijepom smislu jedan učbenik, želi ponuditi metodu kako se njezin sadržaj može na pravi način razumijeti. A koja su to formalna obilježa poučavanja u modrim izrekama? Rekli smo da je cijela struktura takva, roditelj poučava dijete, ali imamo nekoliko prepoznatljivih stvari, poznamo svi primjeljice, prvi psalam, što se prvo kaže, nemoj slijediti savjeta opakih, znači blago čovjeku i onda se prvo definira ono čega se treba čuvati, prvo je upozorenje, ono što ne valja, onda slijedi uputa kako. Istu metodu imamo i ovdje, ponajprije ćemo čuti upozorenje i to žestoko na opasnost, a nakon toga dolazi pravi put do mudrosti. Drugo obilježje je, evo, dialog, dakle, sine moj, gdje otac progovara sinu, ali ćemo imati i prostor da sin odgovara otcu, zatim također ćemo imati ono što bih danas nazvao interdisciplinarnost, to jesu Salomonove mudre izreke, ali imat ćemo dva odlomka koja su posvećena izrekama drugih mudraca. Dakle, poštuje se, nije samo jedan, nego i drugi, to mi danas, dakle, u općoj kulturi, a onda osobito u znanosti ističemo, dakle, nije dovoljno samo jedan znanstvenik jedna teorija, nego poslušajmo i drugu, drugog znanstvenika i drugu znanost da bismo došli do cjelovitije slike, što više, sama knjiga završava time da se dvojca imenov navode, dakle, smijemo ih uvrstiti u te druge mudrace, tako se spominje Agur i Lemuel, za koje moramo odmah reći, čekaj malo, pa oni uopće ne pripadaju biblijskoj tradiciji, nismo oni iz Božjega naroda, dakle, širina je velika, primaju se prinos drugih, pa i iz drugih kultura, ima prostora u toj knjizi. Važan dio ovog dijaloškog pristupa je kad i druga strana može progovoriti, dakle, ne samo mudrac, ne samo otac, majka, nego, primjerice, griješnik, evo, biblijski luđak, on progovara, dakle, i njegove se riječi slušaju, onda neposlušni sin progovara. Nova važna odlika je, nije to samo popis pouka i zapovjedi, što se ne smije i što treba, nego se daje utemeljenje, to smo danas u pedagogiji i tekako svjesni, već i kod djece, a onda pogotovo kad se radi o iznošenju zahtjeva pred odrasle, uvijek se traže utemeljenje, tako je to i ovdje, naći ćemo onaj znakoviti jer obrazloženja zašto je postavljen neki propis. I onda se vrlo konkretno upozorava koji je razlog za odbijanje biblijske ludrosti, pa zato što, evo, biblijski luđaci hite prolijevati krv, lako mi su na ružan dobitak i ta biblijska ludost ili odsutnost biblijske mudrosti je zapravo traženje smrti, usmirene na smrtu, ono što se protivi životu i to je kao važno utemeljenje već u onom prvom dijelu koji je upozorenje. Učitelj književnosti u meni progovara, koje su to osnovne književne figure kojima se služe mudre izreke? Imamo li ih? Dakle, jedan dio, to se obično u Bibliji, ali očito ne samo u Bibliji, govori o semantičkom polju, gdje se pokazuje ljudska mudrost, po našem govoru, ali i zato je onda to vrlo često predmet tih i kratkih izreka, što i kako govorimo. Drugo je, govori se o stazi, odnosno o putu, u onom smislu koji mi jako dobro razumijemo, a to je životni put, način kako živim, ponašanje, pa će se u tom smislu govoriti o ljudskom koraku, o našem hodu, govorit će se o našoj nozi ili nogama, kako stupaš, kamo hodiš, upozoravat će se na stran putica. Pa to bi bile možda dvije osnovne slike koje se upotrebljavaju, jedna koja se tiče ljudskog govorenja, a druga kao put ili staza u smislu života. Drugo obilježje je, ova knjiga voli, kao inače mudrasna literatura, služiti se kontrastima, odnosno suprotnostima, da se bolje istakne, s jedne strane je mudrac, koji je pravednik, a s druge strane je griješnik, koji je biblijski luđak, koji je zlikovac i zanimljivo i poznato, posebno se ističe lijenčina, ono je koji je lijen, lijenost kao problem. I onda nama drago i poznato, ova knjiga na lijep način preuzima motiv s početka svjetoga pisma, to je drvo života, tamo je zabranjen pristup, to je slika jednog pravog drveta u vrtu, već ovdje imamo posve simbolično značenje, jer se kaže, mudrost je drvo života, a to će onda biti važno kao prijelaz na završetak svjetoga pisma, gdje je drvo života opet uzeto kao konkretno drvo, ali ne više samo jednostavno nego cijeli drvored i bogatstvo plodova koji rode svaki mjesec i za sve su tu. Tako da je preuzet taj važan motiv s početka svjetoga pisma i ovdje se on tumači. Kako se pritom govor o hrani piću teološki ističu? Evo je, dakle, još jedna stvar je, kada se baš zaustavljamo na hrani i piću kao simbolima za mudrost, odnosno za ono što se protiv mudrosti, govori se unutar mudrih izreka kako se opaki, dakle biblijski ljudžaci, hrane kruhom opačine i vinom nasilja, to je očito simbolički govor, za njih je kruh i vino, evo, opačina i nasilja. E, ali nama je to važno zato što se onda na način kontrasta ističe da se mudrac, mudri čovjek se hrani kruhom i vinom koje je mudrost, dakle, njegova mudrost, to je njegov kruh i njegovo vino. Zašto to ističem? Zato da shvatimo to bogatstvo biblijske pozadine za ono što se pojavljuje već kod Melkisede, kako je iznosi kruh i vino, ovdje se to tumači kao mudrost, pa nam je onda još jasnije zašto gospodin Isus o Novom zavetu uzima, evo, baš kruh i vino kao nastavak i ispunjenje vrhunac te biblijske tradicije. Zašto strah gospodin ima vrhunsko vrijednost o knjezi mudrih izreka? Kada počnemo čitati te izreke koji se ponekad, evo, nižu jedna za drugim i tiču se, kako smo rekli, običnog života, a to je jedan spektar bez kraja, kakav jest naš redoviti svagdanji život, onda ćemo primijetiti relativno brzo da je strah gospodin istaknut, kao i u drugim mudrostnim knjigama, kao ono što je početak ili izvor mudrosti, što je početak spoznaje, što je škola mudrosti, evo, sa tri slike vraćamo se na strah gospodin, početak spoznaje, početak mudrosti, škola mudrosti, e, a onda čitamo dalje i uočavamo kako se, što nam je i normalno, strah Božji, strah gospodin, u onom smislu u kojemu ga poznajemo kao dar Duha Svetoga, ovdje definira kao ono što treba izabrati, treba biti revan da bih ga postigao, jedan poučljivi sin prihvaća, shvaća strah Božji, strah Božji je takav da me čuva, da se klonim zla, vrlo zanimljivo, strah Božji umnaža dane, to jest ako poštojem Boga i živim, evo tako da poštojem njega u toj, ili skraćuje dane, mislim da je vrlo shvatljivo čovjek ko ga, evo, proždire njegova savijest, dakle strah Božji u smislu umetanje opterečenosti, to je onda problem, strah gospodin ili strah Božji izvor je života, nagrada je za poniznost, u strahu Božjemu krije se pravo, snažno pouznanje, dakle iz ovoga već uočljivo strah Božji, strah gospodin je tema koja se pojavljuje češće i to nam je normalno. Međutim, i skoro bi su suđuti, evo moj skromni mali prilog u proučavanju te knjige, kad gledamo koliko puta se to pojavljuje, onda vidimo da ćemo imati sedam puta i onda opet sedam puta, dakle ukupno četrnest puta, što očito nije slučajno, nego je pokazatelj da je tema straha gospodinega ne samo istaknuta, nego da je i konstrukcija koja nosi cijelu knjigu, jer se pojavljuje dva puta po sedam puta, što je dvostruka naznaka pouzdanosti, zaokruženosti, onoga na što se možemo oslovniti. Kada govorimo o slikama i načinima govora unutar mudrih izreka, onda ćemo primijetiti kako je, već smo rekli, otac je važan, majka je važna, ali uopće ono, lik žene posebno je istaknut. Kada krenimo, evo, poneprije od onog negativnog prikaza, sljedeću tehniku, koju smo rekli da je i dio unutar knjige, prvo se upozorava na opasnost, pa će onda otac, koji poučava svoga sina, upozoriti na lik žene koja je preljubnica ili bludnica, kojoj je obiljež je dosloce govorom svjetog pisma, ona je svoje riječi izglancala, ulaštila ih je, njezin govor je meden govor. Ona svojim trepavicama osvaja, ali zapravo ona je u lovu na život, dakle, to je upozorenje na opasnost od smrti. Posljedica slijediti gospodju ludost znači ići u smrt, to znači, evo, dosloce gubitak duše. Važno je što se tu poštoje također dijaloška metoda, dakle, i ona dolazi do izražaja, njezine riječi su donesene, što je, evo, i najznanstvenije, jako dobra metoda, dakle, dan prostora drugoj strani, ovdje je to gospodja ludost koja progovara, a njezin način govora se, evo, kritizira kao obilno naučavanje, dakle, nešto što treba stvoriti privida je jako mudro. I napokon, kad se govori o gospodji ludost, dakle, o liku žene koja predstavlja biblijsku ludost, onda se ističe da ona ostavlja savez. Moj prijedlog je da idem u biblijski, ne samo savez sa svojim mužem, nego savez pisan velikim slovom, pa onda ovdje očito otac ne govori samo o zaljubljenosti, o romansi, o zavodljivosti između žene i muškarca, nego doista govori u biblijskoj tradiciji o vjeri i odnosu prema Bogu, a najljepše je što se, kao zaštita i najbolji način kako se očuvati od te biblijske ludosti, jeste upravo mudrost, dakle, mudrost koja čuva od onoga što vodi u smrti. I lik mudrosti najprije nalazi unutar očeve povuke. Kako? Žena je uzeta i da predstavlja biblijsku ludost, ali i biblijsku mudrost i, kao što kažete, prije nego što ona samostalno progovori kao samostalan lik, kao personifikacije, već otac u svojoj povuci upozorava po najprije kako je mudrost ona koja javno, bez skrivanja nastupa. Danas bismo upotrijebili riječ transparentno, evo je na ulici, na uglovima i sasvim posebno na gradskim vratima, prisjetit ćemo se, u Bibliji to je mjesto okupljanja, mjesto poslovanja, mjesto suđenja, dakle, to je javni prostor. I opet otac daje prostora gospođi mudrost, dakle, mudrosti da progovori, govor njezin nije sladak, izglancan, nego je živi, pravi ukor svima onima, svima nama, koji volimo glupost, koji odbijamo njezin poziv, koji odbacujemo njezin savjet. I zapravo u očevim riječima su riječi mudrosti, koje otac u svojoj pouci citira, su vrlo žestoke. — Kad vam bude teško, ja ću vam se rugati, kaže mudrost, zato što me niste na vrijeme slušali, dakle, na način upozorenja, već unaprijed. A kada i gdje je mudrost samostalno nastupa? Nama je, zapravo reko biš, možda i kao dio opće kulture poznat dio, koji je i u liturgijskim čitanjima, to je tamo negdje osmu i deveto poglavlje, gdje je nastupa ta lijepa, zrela, časna žena, koja predstavlja mudrost, dostojanstvena gospođa, javno poziva, dakle, ne samo na cesti, nego ona je i na gori, opet, na gradskim vratima, njezin poziv vrijedi za sve, dakle, nije uspjeljena pojedinca da te zavede u potaji, nego to je otvoren poziv koji uključuje, vrlo važno, i djecu, što je dio mudrih izreka, dakle, nije samo za odrasle ljude, ona sama potvrđuje, malo sam već rekao, da je bolja od bogatstva, a gdje ona postoji, da onda uz nju dolazi i materialna dobra, i slava, ona se sama opire i liječi od zla, od oholosti, zloče, laži, i vrlo važno, ona nije namjenjena samo, eto, da tako kažem, običnom čovjeku, nego ona se daje, nudi se, na raspolaganju je i kraljevima, knezovima, sucima, dakle, onima koji su odgovorni, i ona je prava snaga, da bi čovjek mogao preuzeti ulogu vladara. Kako mudrost, pisana velikim slovom, samo sebe definira? Kada gospođa mudrost, dakle, ta dostojanstvena, lijepa, zrela, časna žena progovara, onda ponajprije najavljuje onima koji nju ljube, ona će uzvratiti ljubav, ljubiti mudrost znači i biti ljubljen. Onda dolazi ono što sam rekao, gdje ona sama sebe definira kao prvo Božje stvorenje, ja sam bila tamo prisutna već kad je Bog stvarao svijet i to je bilo doba radosti, veselja, evo, razigrana je bila, pomalo promatati lik djevojčice, djeteta, koja je razigrana, prisutna uz samog stvoritelja. Kakav prilog daju ostali modraci ove knjedi? Rekli smo već, metoda je interdisciplinarnost, dialog u smislu i drugi progovaraju, to je onaj dio na koji valja u našem prijevodu upozoriti, kada se tamo u 22. poglavlju poziva poslušaj riječi mudraca, to je onda genitiv množine, dakle, njihove riječi, jer se radi o onima koji su uključeni u knjigu, sasvim ulaze u biblijsku tradiciju, premda ne znamo točno odakle su, pozivaju i na duhovnu i na utjelovljenu aktivnost, prikloni svoje uho, usmiri svoje srce, poslušaj, to je onaj isti poslušaj koji znamo iz središnje, evo, molitve ili vjeroispovjesti, slušaj ili čuj Izraele. Vrijedno je što navode, a zašto bi trebalo njih slušati? Zato što mudrost je takva da daje slatkoću, kod nas obično prevedeno kao milina, pa još malo duhovnije, ali ovdje je izraz koji zapravo znači pravu slast, jako je utješno kad je svrha mudrosti koju oni nude, povjerenje i sigurnost u Bogu, i tu dolazimo do onoga ključnoga. Jesu li oni dio biblijske tradicije ili nisu, ne znamo, ali oni svojim poučavanjem vode do povjerenja u biblijskoga Boga, kojeg nazivamo svetim imenom Jahweh, i sasvim konkretno jedan od tih mudraca kaže, evo, ja sam za tebe napisao trideset pouka, trideset savjeta. Dakle, saznajmo opet na koji način Biblija shvaća svoj nastanak, mudrac koji svome učeniku je napravio popis pouka da ih on može imati uzase. Zaključak knjige je čuvena pjesma o vrsnoj ženi. Kakav je njezin sadržaj? Čini mi se da je ta pjesma u pravome smislu postala dio opće kulture, to je opet lik žene, ona donosi plod, dakle ispunjava onu pravu zapobjed, budite plodni. Ona je trajan oslonac svome mužu, omogućuje mu da javno djeluje. Ona, žena, zaslužuje pohvalu svoga muža. Prikazana je kao dobra gospodarica, zahvaljujući njoj u domu ima sve što je potrebno. Njezino cvjetlo upaljeno je i izjutra i uvečer, što će reći suremni lješnikom radi prekovremeno, ali i prije nego što je sunce izašlo i nakon što je sunce zašlo. Ono što u ove pjesmi je nama važno, u jednom patrijarhalnom svijetu staroga istoka, ona ima svoju javnu ulogu, praktički je poduzetnica, ona kupuje polje, ne muž, ona trguje tkaninom, sjetit ćemo se, Lidije u Novom zavetu, zapravo je ona predstavljena kao voditeljica kućne zajednice i kad čitamo da je na gradskim vratima hvale. Onda nam je to prevažno, dakle ona doživljava i javno priznanje, evo to je odplike sam sadržaj te pjesme na kraju zbirke Mudrih izreka, koja zapravo je i zaključak cijele knjige. A zašto je taj zaključak važan za ustroje cijele zbirke? Ta je pjesma, kako rekoh, postala dio opće kulture i činjenica je da u samome tekstu je izdvojena, zato što su stihovi posvećeni toj ženi pisani kao, mislim da se to zove, akrostih, dakle prvo slovo u svakome stihu ima svoje mjesto, ovdje je to kebreska abeceda, prvi stih je alef, drugi stih je bet i tako dalje, dakle kao da bismo, evo, abecedom pisali. Dakle, očito je to pjesma koja je za sebe cijelina, međutim, ako uzmemo početak toga posljednjega poglavlja, onda vrlo jasno je definirano, to su riječi kralja kojima poučila ga je njegova majka, dakle, majka govori svome sinu kralju i to govori tako da ga dva puta upozorava, tipično za biblijskom urostu, na ono što ne valja, dva puta ne, čuvaj se mnogoženstva, sasvim konkretno, bit ćeš izbrisan, sjetimo se, naprimjer, Salomona, koji je pred kraj onda zastranio i posve u kriv otišao, čuvaj se opijanja i opet navodi razlog, ako se opijaš, zaboravit ćeš Boži zakon, dva puta ga poziva pozitivno, da, što trebaš raditi, ti si kralj, ti reci, na sudu izreci pravedan sud, posebno za siromahe. Zašto to kažem? Kada čitamo dalje, nećemo naći nekog novog govornika, dakle, u tekstu, majka je počela govoriti, dakle, smijemo reći, budući da nema preki, da nema novog uvoda u pjesmu, onda je zapravo cijela pjesma, tako reći, treće da. Ono što majka govori svome sinu kralju kao dobar primjer, dakle, govori o ženi, koja je vrsna, koja je snažna, koja je junakinja u biblijskom smislu, njoj su bedra opasana, dakle, ona je spremna za životni boj, dakle, to su riječi koje majka izgovara kao pouku svome sinu kralju. Pitanje za kraj, tko je ovaj snažena? E, ako uvažimo sve ovo što smo do sada rekli, onda dolazimo do, rekao bih, utješnoga otkrića koja je se, po mom mišljenju, nameće, opisana je realna žena, vrijedna, marljiva, o kojoj puno ovisi, koja doživljava priznanje, ponekad se čuje kritika, zašto je tu žena koja radi, zašto muškarac radi. Međutim, to govori kraljica majka, kako smo sada zakrivučili, pa onda možemo je, čekaj, pa o volko iskustava, pa ona zapravo govori o sebi, to je prvo što se nameće, to jest, ona nudi kao simbol mudrosti svoje vlastito iskustvo, dakle, što je bilo već u knjizi gdje je žena lik mudrosti, ovdje se imamo lik kraljice majke, koja na temelju vlastog iskustva definira što je zapravo mudrost, ona je poput bračne družice, već prije definirane kao sestra i sasvim konkretno tipičnu za biblijsko shvaćanje mudrosti. Gdje je mudrost, tu ćeš doći do potrebnog, od jela do hrane do imanja, dobro ćeš poslovati, važna je psihička uloga ili psihološka uloga mudrosti, ta žena simbolizira mudrost koja daje svojevrstnu bezbrižnost, odnosno sigurnost pred budućnošću, dakle, u liku te žene koja je prava potprova svojem mužu, govori se o mudrosti. Ona daje prave riječi, ona donosi plod, to jest, u jednoj knjizi koja je dio Biblije patriarchalnog staroga istoka mi imamo konkretno lik žene, lik kraljice majke, kao simbol mudrosti. Petar, hvala vam lijepa za potpuno novi pogled na knjigu mudreh izreka. Jako mi je drago kad možemo, evo, zaviriti u sve to pismo koje je nama svima dano i kao dar, a i kao obveza, dakle, zato kažemo da je Božja riječ i ponovno smo otklili da je prva i najvažnija i sudbonosna metoda u provučavanju biblijskih tekstova uzeti u ruke i čitati. Hvala vam lijepa. Petar Niko Bilić govorio nam je o mudrosti običnog života, odnosno o mudrim izrekama ili knjizi izreka. Hvala vam što ste i danas bili s nama, želim vam blagoslovljene dane, do sljedećeg susrete.
