Gospodinova molitva za nas

Gospodinova molitva za nas Bio je s nama, a onda je otišao kocu. To je evanđelska poruka na sedmu vazmenu nedjelju nakon uzašaša gospodinova. Ali kršćanstvo nije bijeg od svijeta, nego nas učitelj šalje u svijet, kao što je otac njega poslao. Traži se apostolska duša, na koga danas pada Boži išdrijeb, baš kao što je u počecima na mati upao. Hoćemo li na današnji majčin dan još bolje razumijeti Isusovo prisjećanje, koje čusmo, čuvao nas je, bio nam je zlaštika, posvećuje se do kraja nama, U tim riječima s poštovanjem i dirljivim danućem prepoznajemo osobine i snagu majčinske ljubavi. A kad izravno govori o svojoj želji, da imamo u sebi puninu njegove radosti, nećemo li se sjetiti onoga srdačnog blaženstva kad dijete iz neposredne blizine pred majčinim licem, vidi kako se njezine majčinske oči cakle od veselja i toploga srca. Dijete, maleno biće, pritom samo pršti od radosti, osjeća se ispunjeno, zadovoljno, sigurno, zagrljeno. Bog nam u svome sinu daje savršenstvo svoje ljubavi, o tome živo svjedoči i svećenička, ispovjednička ruka svetoga Leopolda Mandića, koji je tolikim dušama donosio odriješenje i pomireljenje. U današnjim čitanjima slušamo o molitvi, pa i to je vrlina jedne majke, ustrajna, postojana, zaufana molitva. Iz različitih evanđovskih izvještaja znamo da se Isus povlačio na molitvu i noć bi proveo u molitvi, a evo nam danas divnoga otajstva, pravi biblijski biser, smijemo izravno ući u sadržaj, u nutrinu molitve Sina Božjega. Prije nego što ode s ovoga svijeta, upravlja molitvene riječi Otcu i to zato da imamo puninu njegove radosti u sebi. Moli za nas da budemo jedno u Božjemu imenu, kao što je On s Otcem Nebeskim jedno. Ako tražimo jedinstvo svih duša koje vjeruju u Krista, evo nam putokaz. Ako tražimo slogu u našem narodu, evo nam rješenja. Ako doista želimo da se Europa i svijet ujedine u pravom duhu, evo načina. U svom javnom djelovanju, sve tamo od krštenja Ivanova, vodi nas gospodin k tome. Davao nam je riječ Otcevu, riječ koja je istina, davao nam je sama sebe jer On je vječna Božja riječ koja je tijelom postala. Želi da i mi budemo posvećeni u njemu, posvećuje sama sebe za nas da i mi budemo posvećeni, da ne govorili tako upravo o svetoj pričesti. Za te stvari Isus moli. Gle, i u prvom čitanju iz dijela apostolskih, također je molitva i to prva zapisana molitva žive crkve Isusove nakon njegova uzašašća. Vjeruju oni da će Bog naći apostola koji će nastaviti službu ostavljenu od ljude. Iznevjerio se je kad je umjesto da bude vođa puta do spasitelja, stao na čelo onima koji Isusa uhitiše i odvedoše na lažan sud, baciše ga na teške muke i križ. Vjeruju oni da je Bog poznavatelj srdaca. Molitva nije usmirena samo na milost i dobrotu, nije le tršava čarobna bajka, ne zatvara oči pred našim užasima. Gospodin u molitvi jasno upozorava na onog sina propasti, kao što će to i crkva u dijelima apostolskim učiniti. Grozotu ljudine izdaje, koja ispunja pismo, prepuštamo u Božje ruke. Za to služi molitva. I ne samo to, Isus u svojoj molitvi ističe i onu najoštriju trajnu opreku između Boga koji je ljubav i mržnje svijeta. Ni on, Isus, ni njegovi učenici ne pripadaju svijetu, nego pripadaju Otsu. Isus u svojoj molitvi izrijekon traži od Oca da nas čuva od zlog protivnika, kuškača i napasnika s kojim se je u pustinji izravno sučelio. Tako će i nas poučiti i u baštinu nam ostaviti u molitvi Otče naš da molimo izbavi nas. Ali to je i usrži majčinske molitve, jer mama iz dubine srca ponaravi želi očuvati svoje dijete od nevolja i muka na ovom i na drugom svijetu. Bog je nevidljiv, ali Sin, spasitelj svega svijeta, sve do dana kad bi uzet od nas živio je među nama i živo nam dokazivao ljubav koju Bog ima prema nama. Pokazao nam je ljubav koja je Bog i u kojoj možemo ostati zaodnju. Zato Petar, kad prvi put Evo Papinski nastupa kao poglavar cijele one zajednice koja će brzo jako narasti, traži onoga koji je od onih prvih 120 na okupu sve pratio od početka do kraja. A svjedok treba biti onom vrhunskom i ključnom svjedok za Isusovu uskrsnuće. To je smisao svete mise. Gledamo na cijelinu Isusova života u tjelovljenje i tjelovanje, muku i smrt, svetu žrtvu, kako bismo mogli izbliza, uživo prepoznati uskrsnuće i svjedočiti o uskrsnuću. To je naše zvanje. To je spas našemu svijetu i danas. Pružati svjedočanstvo slično onako kako iz iskustva, zahvalno možemo svjedočiti o majčinoj ljubavi koju smo primili. Zato i mi smjerno molimo. Pogledajte sviđanje sviđanja na www.svojim.com