Kristova formula života

KRISTOVA FORMULA ŽIVOTA Majka apostolove žene, koja leži u mučnoj, visokoj temperaturi, doživljava radostan, čudesan čas, ruka gospodinova ispružila se prema njoj i prima je da je podigne. To je Kristova formula života. Ruka Isusova i jaka i lijepa i čvrsta, zadebljale kože, gotovo žuljevita, ali i topla, ugodna, nježna, zdrave ljudske boje prihvatila ju je. Mladi Tesar iz Nazareta, Tesarov sin, od mladosti je mogao osjetiti, kako je čovjek u smrtniku, život na zemlji, kao da služi vojsku, kao nadničar koji čeka plaću, strpljivo je svom snagom obrađivao drvo, bilo ono prosušeno odstajalo, bilo ono još svježe, mirisno, gipko. Ako je žega udarila, tražio je sjenu, bili su potrebni razvijeni mišići, da pridrži, podigne, da svom snagom upre, na pravom mjestu odsječe ili prepili, bila je potrebna preciznost i finoća, vrhunska pažljivost, da odmjeri, izgladi i zaokruži, pravilno sastavi sitne dijelove, to je Kristova formula života. Blizak, stalan dodir s drvom, oblikovao je i ojačao, oplemenio ruku drvodjelje, posvetio njezin dodir, koji tako mnogo znači ruka utjelovljenoga. Zato što je Isus, vječni sin vječnoga Boga, na sebe uzeo pravi ljudski život sve od začeća pa do smrti, život je svet. Koja je Kristova formula života? Vrijedna žena, odrasle iskusne dobi, u groznici izvrsno razumije što je to kad u nesanici nemirno čeka svanuće, a preko dana žudi da dođe noćni počinak, njoj su mučne noći dosuđene, ili možda već mjesec dana svojega jada proživjela. A onda ju je, toga dana, došaoši iz zinagogue u njihov dom, gospodin prihvatio za ruku i darovao joj dio svojega uskrsnuća. Ona se diže, ona poslužuje, kao što je sam gospodin došao da služi. Što je Kristova formula života? Dao se na službu, koja je najprije pronošenje radosne vijesti, to će apostol poslije nastaviti kad veli, navješćujem evanđelje, pružam evanđelje besplatno. Isus, božanski nadničar, preuzeo je dužnost, povjerena mu je služba i evo ga, proći će cijelom svojom Galileom, neće ostati na jedno mjestu, gdje ga svi traže, gdje je omiljen i cijenjen, nego ide drugano. Rabi Isus dijeluje u sinagogi, gdje se boži narod okuplja na slušanje riječi i na molitvu. Isus dijeluje u kući, dijeluje pojedinačno kad mu kažu za bolesnicu, dijeluje za cijelo nepregledno mnoštvo onih kojima je bilo slabo i koje su raznolike naše ljudske boli mučile. Koja je Kristova formula života? On dijeluje trostruko, prvo, proglašava božansku riječ, drugo, pruža terapiju, liječi one koji su u središtu svoje osobe slomljeni, rane povija onima kojima je srce skršeno. Treće, vraća slobodu onima koji su demonizirani, oslobađa ih tako da izbacuje zloduhe. Samo ga je sebe opljenio, slobodan od svega, Hotimice postaje rob, svima je postao sve. Zasigurno mu u obilju zalaganja dani prolaze brže nego ona nit koja se provlači gore-dolje nad kalačkomu stanu, tako da nastaje tkanina, brže od igala u rukama spretne žene koja plete vunu. Ispunjeni dani brzinski se smjenjuju, ali za razliku od patnika Joba, u početku kad mu se sveobuhvatna katastrofa događa, pravi opći potop, Isusovi dani nisu bez nade, njegove oči vide ono dobro, onu sreću koju i drugima donosi. Što je Kristova formula života? I pred kraj dana, kad sunce već zalazi, rabi Isus neumorno rabi, stvara novu sinagogu koja se oko njega okuplja, sabire raspršene Izraelce, evo, sav grad pred vratima. Ali Isus ne razglašava sebe, ne ističe svoju osobu, do kraja se pridružuje onim poniznima koje bog pridiže, zabranjuje istiranim zlodusima da govore tko je on i da oglašavaju njegovu mudrost kojom on i zvijezde na nebu poput dragog malog stada može voditi, svaku po imenu zove. U čemu je tajna Kristove formule života? Kao i uvijek, Isusu je otac važan, otac nebeski je velik i svesilan, očevoj mudrosti nema mjere, u našoj molitvi kod euharistijskog altara u svejtoj misi najljepše nam je otkriti odakle Isusu, sinu Božjemu, snaga u njegovoj ljudskoj naravi za neumaran rad i za ustrajnu poniznost. Današnje evanđelje daje odgovor, kao što će jednom na uskrsno jutro, zorom, vrlo, vrlo rano, ustati od mrtvih, tako sada on, živ, u punini zemaljske snage, ustaje i izlazi, pronalazi mjesto svete samoće i ondje se moli. Ljubljeni sin ljubljenomu otcu iznosi što na srcu ima, sluša što mu otac u duhu poručuje, daje i prijima, uživa u očevoj dobroti i sladkoći, pjeva mu i hvali ga jer je dostojan. Od Boga traži, da on svoj grad gradi i čuva, on neka zlotvore do kraja spasonosno ponizi, to je Kristova formula života, u tu svoju svetu molitvu gospodin nas prijima po svojoj žrtvi, po ovom kruhu i vinu, koje na oltaru prinosimo.