Čudesna snaga Svetoga Pisma (Mt 5,17-37)

ČUDESNA SNAGA SVETOGA PISMA Svjetski je dan braka, pa sposebnom pozornošću slušamo gospodinovu polku o tome. Isus, govorići o odnosu prema bližnjemu, posebice izdvaja ljubav između žene i muža, tu silnu, od Boga danu dragocijenost koja toliko pažnje, skrbi i nježnosti traži. Čuvaj svoju ženu, čuvaj svojega muža od rastrganoga srca i unutarnjega rastjepa i sloma, ljubav sve pokriva, zapisat će apostol u čuvenu malorskijemu. Svjeti učitelj objavljuje, kao što već srditošću i užasnom riječju mogu oduzeti život bližnjemu, tako mogu preljub počiniti već u srcu, ne tek djelom, s kakvim očima, s kojim pogledom promatramo živu osobu Božje dijete pokraj sebe. Isus nas vraća na iskonske zakovjedi koje već tada u zaključku dvaput ističu unutarnji svijet naših želja, ne poželi. Ako onoga koje moj u svom srcu odbacim, uklonim ga i zgazim, onda sam izložio vukovima i njega i sebe, nema više institucije obitelji koja me vrani. U vrzinu kolu džava opleše i zbunjuje i rod i broj i badež, umjesto da pomognemo djeci i mladima, da s ljubavlju nose svoju spolnost i vode je do zrelosti i plodnosti. Slušamo o prejakim potresima koji pobiše tisuće u Turskoj i Siriji, gledamo zgnječenu dječicu pod ruševinama, iz sata u sat koban broj poginulih sve je veći. U vijestima pratimo kako novo i novo ubojito oružje stiže na raskomadanu zemlju Ukrajinu, na okupirani i rastirani narod europske i svjetske žitnice. Zato još daleko bolje razumijemo ovo teško evanžilje koje ne govori samo o ubijanju i prisilnom plaćanju do posljenjega novčića, nego gospodin više nego igdje drugdje čak triput izravno govori o paklu. Isus je došao ispuniti zakon i proroke, dva glavna dijela drevne Biblije, onaj najvažniji i prvi koji danas zovemo petoknjižje, a izvorno je tora, pouka, upute za životni hod i onaj drugi, središnji dio hebrejske Biblije koje se zove proroci, toliko su vrijedni da i najmanja Božja zapovjed ostaje i traje koliko traju nebo i zemlja, cijeli svemir, sve što piše ostvariće se, kaže gospodin. Današnje predugačko evanđelje izvrstno nas podsjeća kako su deset zapovjedi, tek uvod i sažetak iza kojeg slijedi cijelina zakona, kao što su u Novom zavijetu gospodinova blaženstva, tek kratak uvod u obsežan govor na korijen. Odmojna doba jasno je, pravednost znači hodati s Bogom. Pismoznanci i farizeji gorljivo su pazili na ono što stoji u pismu, ne ubiji, ne učini preljuba, prinesi dar svoj na žrtvenik, izvrši svoju zaklepu. Punina zakona koju Isus donosi ide u dubinu, produhovljuje, uzvisuje i zoštrava. Gospodin govori o odnosu prema bližnjemu i poštivanju života, govori o braku, o bogoslužju, govori o važnosti i snazi naših osjećaja i naših riječi. U starini bilo je to oružje koje nažalost i danas dobro poznajemo jer iz dana u dan ubija i ubija, rabi Isus međutim ističe koliko je naša ljudska rič moćna. Ne mora to biti mač ili metak, ono što kažem svome bližnjemu određuje, gle, i moju vječnu sudbinu. Na sliku Božju ljudska rič stvara, može donijeti strašan potres i smrtonosnu ranu. Učitelj Isus govori o odnosu prema bližnjemu kad je u pitanju svađa i vrijeđanje, kad bližnji ima nešto protiv mene, kad mi postane tužitelj koji me vodi na sud. Isus se vraća na početke pisma i otkriva kako su već tada gnjev i uskijepjelost krajina doveli do bratouboljstva. Zato gospodin upozorava da je još prije teških riječi srditost opasna, u Bibliji jarost je božija stvar i ne pripada čovjeku kao oni osveta. Gospodin potom poučava o našem bogoslužju, o darovima i žrtvama koje Bogu prinosimo, možemo reći o tome kako idemo na misu, kako slavimo sakramente, kako se molimo, zanimljivo, i opet na prvo mjesto gospodin stavlja bližnjega kako je također već kod kajina i abela bilo. Jesam li njegova osrditost i bijes protiv njega, jesam li ga u srcu ili u zbiji proglasio budalom ili džakom, ubijam li bračnu ljubav preljubom, moj dar Bogu vruće poziva da se najprije popravim. U zaključku božanski učitelj nastavlja povku o odnosu prema Bogu i opet se vraća na važnost i snagu naše riječi, valja čuvati svetinju, u zapovjedi stoji, ne izusti imena gospodina Boga svojega uzavod. Napuhane riječi ne uspostavljaju komunikaciju i ne stvaraju povjerenje. Pravi je izraz ljudske slobodne volje i osobnog integriteta kad čovjek jasno kaže da ili ne. Glavne tajne savršenstva koje Isus donosi za zakon i proroke najbolje se vide kad čujemo da dva put upozorava na ono što su stari slušali i po čemu su se ravnali, zato i govorimo o starom zavijetu. A sada gospodin svojom ričiju stvara zajednicu novih ljudi, zbog toga apostol točno veli svukli smo staroga čovjeka da bi smo se odjenuli u novoga. Vama, novima ja govorim, tako smijemo shvatiti Isusevi riječi. Osnovno obilježje novoga čovjeka je da pokraj njega nije netko nedefiniran tuđi dalek, nego to je tvoja sestra, tvoj brat, ponavlja Isus jedan, dva, tri, četiri puta. Stara zapovjed gledala je na ono što činim, a Isus usmjerava moj pogled i moje srce na onoga koje pokraj mene. Riječ koju govorim, govorim je sestri svojoj, bratu svome. Ono bijaše pravednost starih, pravednost pismoznanaca i farizeja koja će Isusa na križ odvesti, a ovo je nova Isusova svetost, sva natopljena Božjom ljubavlju. Što je današnja radosna vijest? Isus ovo ispunjenje zakona i proroka. Gospodin objavljuje da možemo doseći pravu ljudsku veličinu, veličinu u kraljevstvu Božjem ako sami izvršavamo ono što nam Bog o svojoj riječi kaže i ako takav naš život donosi dobronamjernu, razumljivu pouhu drugima. Bog će nas nazvati velikima, daće nam veliko ime kako je već Abrahamu na davnom početku obećao. Priječ sestri vratu naslikuje Božju i umjesto svađe i suđenja ja se mogu o božanske li sile pomiriti, nagoditi. Isus je doveo zakon i proroke do savršenstva. Sama sebe kao pashalno janje Božje prinosi kao dar na žrtveniku. Odatle ta silna moć pomirenja? Mogu se sa svojom ženom, sa svojim mužem izmiriti i živjeti u miru. Lako je napisati i urediti dokument ovakav ili onakav, ali ono što je vrhunski domet i Božja sila to je pomirenje, ljubiti kako nas je gospodin ljubio. Dobrim poimanjem, dobrim duhom mogu izići ususret i onome koji me nasud goni da ga razoružam i zaustavim prije nego me preda egzekutoru. To je da koje čovjek kaže da ti si moja sestra, da ti si moj brat, moje rođeno, moja krl. To je slavni da koji mladenci za sav život kažu jedno drugomu i tako sklapaju sakrament draga. To je ne paklu, a da Jagancu Božjem, da kojimu i danas na ovom oltaru kažemo.