Posao i plaća u vinogradu Gospodnjem

The passage discusses the idea of God's justice and mercy, as well as the concept of the owner of the vineyard going out to hire workers. It emphasizes the importance of seeking God and working diligently, and also highlights God's generosity and forgiveness. The passage concludes by emphasizing the significance of the sacrifice of Jesus and the need to appreciate and celebrate it. Posao i plaća u vinogradu gospodnjem. Danas nam Božja riječ govori o utjelovljenju i o Božjoj pravednosti koja je milosrđe, o gospodinovim mislima koje su iznad naše i najtočnije i najpodrobnije računice. Pavao otvoreno razmišlja, bolje, daleko bolje bilo bi mu napustiti ovo tijelo i otići k Isusu koji je zdesna Otcu, ali radi Isusovih vjernih u Filipima, kojima je prvima u Evropi donio radosnu vijest i jako ih zavolio, bolje je da je u tijelu, u tijelu donosi plod, u tijelu i kad živi i kad umire veliča gospodina, kao što duša Majke Marije od početka to čini. Gospodaru Vinograda bilo bi puno lakše da ostane u svojim veleposjedničkim dvorima, da se ne mora osobno naprezati i brinuti za Vinograd, ali evanđelje triput ističe da on sam izlazi, i izlazi kao što je milosrdni otac izišao u susret i mlađemu rasipnomu sinu i starjemu sinu koji se toliko rasrdio da nije htio ući. Izlazak je teološka riječ koja upozorava da je vječni Boži sin napustio božansko dostojanstvo, veličanstvo i uzvišenu zaštitu Nebeskog dvora i došao ovamo među nas. Prvi dio proročke riječi iz Staroga Zavjeta poziv je upućen zajednici, tražite, zovite, slično će gospodar Vinograda sam izišavši na trg potražiti radnike i osobno ih pozvati, dođite u moj Vinograd, dođite u moj izabrani narod, pripljučite se domu Izrelu. Tražite gospodina dok se može naći, zapisao je prorok, prionite na posao dok je još radno vrijeme. Bogu bi po logici bilo lakše da ostane zaogrnut svojom slavom u nedohvatljivim visinama, a mi nek se sami koprcamo na trgu našega svijeta i povazdan čekamo svoju subinu. Ali gospodar izlazi na početku dana, pa oko devet sati ujutro, pa u podne, pa oko tri popodne i napokon sat prije kraja radnog dana, opet i opet, ukupno pet puta, njegova je inicijativa, on poziva, on obećava pravičnu plaću. On će potom angažirati upravitelja da isplati radnike i to tako da posljednji budu prvi. On se osobno susreće s nezadovoljnim buntovnikom koji ispravom prigovara, jer je po pravdi svojim madljivim radom zaslužio više. Biblijskih sedam puta, što znači pouzdano, cjelovito, domačin kreće u akciju, nije ostao zaklonjen, nedokučiv, iza debeloga zida udobnosti i nebeskoga dostojanstva, nego se utjelovio. Posljednji dio prorokovih riječi u prvom čitanju izravan je Božji govor u prvom licu, biti je proročke službe, dati da Bog svojim vlastitim ja progovori moje misli, moji putovi. U evanđelju domačin će se po bunjeniku osobno obratiti kao prijatelju, objasniće mu na koji je način on dobar gospodar, moje misli su da i onom posljednjem isplatim cijelu dnevnicu, moji puti su da s onim što meni pripada činim slobodno ono što ja hoću, tako posljednji postaje prvi. Ali tebe ne prezirem, nego cijenim tvoje dostojanstvo, nas dvojca sklopili smo savez i ja ga držim, poštujem te, dobivaš punu navnicu kako smo se pogodili, tako da živiš i ti i tvoja obitelj. Zaista, što je teže? Je li teže podnositi svu tegobu i žegu dana u znoju i naporu na poslu u vinogradu? Ili je, najprije psihički, teže strepiti od jutra što li će biti sa mnom, trpjeti na izvijesnost jer nas nitko ne najmi? Što je veće, živjeti s Kristom u ovom današnjem svijetu ili je veći dobitak umrijeti i dovršiti zemaljski bolj? Evanđelski odgovor već dobro znano. Možda se gospodinu vraća veliki griješnik, zlikovac, bunđija, koji je silan, smrtni grijeh počinio i zaslužuje pravičnu pokolu. Ili pak Bogu dolazi onaj tko od početka marljivo želi poštivati i izvršavati zapovjedi, samo se u slabosti za neku sitnicu tuži. U oba slučaja rijedi isto. Bog naš, koji je velikodušan u praštanju, smilovat će se i jednomu i drugomu. Jesam li cijeli dan jenčario i samo čekao i teko zadnjoj uri, kao dobri razbojnik na grižu, prepoznao i prihvatio Božiju ponudu? Jesam li mrmljao zbog toga što se osjećam poneženo, uvrijeđeno, zato što se ravnam po svojim očekivanjima i proračunima? Bog nije jednako milostiv i milosrdan, spor na srđbu, bogat dobrotova. Istu je presvetu cijenu spasenja, punu mjeru, božansku nadnicu i naknadnicu, otkupitelj platio, žrtvu pomirnicu primio. Isti beskraj oproštenja, bog mi po toj žrtvi prijateljski daje. Tu žrtvu i danas na oltaru motrimo ne zlim nego dobrim bokom, klanjamo joj se, slavimo!