vjezba cvrcak ana

Zvani mi je nador, tvrčak, i tvrčak, tvrčak, tvrčak, na čuru sam ne tvrčao, svoj troh je zagušljiv i svoj slučnji teškija. Od neje, kao voja tišinom radijeva se, slučaj mi cipirao i pjeva, da sam danas išta u slunce plani i živete su moje na breklako potočno, utvrdi se moju u ruškom more tanju, na veđoma mi šuma što nadu s drgom srna. Svijet sjeni hva obrnka, osnaše moji bonci, a glava gorski vrn i tvrči, tvrči, tvrčak, na čuru sam ne tvrčao, dok slunce s neba lije, u zemlju šar i pon. Zemljice, ja ti hvilna što broji za oltarom, dok šuci gorski hran, i zađi što se kriješ pod kročnim orupama, na kamu pušta sunča, na travi krije se, Rominja svijeta neba, ko kiža od iskara, sunča na svijeta krvi, i zađi ti koji niknut iz zuba ljuta zmarja, da budeš grb što gori, luk napet, slaven mlađ, al razvješiti dušu, mirjeni svjetnog maja, al omješati srce, jeseni hvora tlači, da prsno se mrak, u zemlji si pa žuč, a tebe zemlja rodi, da budeš čil i jas, sanosiš u nedrima, radosnim hvastim sluč, jagutam žar sunčani, i otjećam u sebi, gdje suje šume rijeke, šum vjelem lupi, te hvast ću obasjeni, k'o koće vrelo nore, pjeni se i krkoći, moći se grošće, i zr obula, cure smrke, iz borce smola toči, zemlji su tijani, oh sunca, sunca, sunca, još lezi noge crni, ved očima još se crniju, odurani zimski san, i srce bez prekida, šiba teškim ritmom, goleti ugrijani luk mrti, sparni drag, goleti ugrijani luk mrti, sparni drag, trebeće oštra pjesma, ko vjetar na krnima, lukačak silu drag, i pjeva, slava zemlji, i suncu, i talasu, stajte mi kacu rose, na kori jesnovoj, i kacu žuta soka, na bobi od snegovoj, a u velju snagu, novo poreti novi glasu, sunčave žice, idu od neba pa do zemlje, napete kao strume, golema harfa sja, mnogo je ruku dira, veca zabrujaš, i sluša zemlja fa, mire na vodi, muke u ducu, i ludima, ali čuješ velje srce, gdje kuca sred dubine, bojiš se zemlju majku, da oni pod prstima, ni zamre pjev sunčani, žica ni prekina, zemlje će, čuješ boji, šumi ko srebrne more, su i ko pčela roje, svijet je lijep, a život je dar s neba, ali šeća nekdje bude, velika ljunta klad, pa gutaj vatru moju, sisuš mlijeko more, i bit ćeš veđer hlad, oh sunca, sunca, sunca, i bonja se dubina, i vjetra sa vrhnica, zemlje će, ja sam tjan, gled i zaš puna vije, mamnu tjesnu svidu, naprugluj nagli pan, i sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će, sve će.