Kraljevstvo Kristovo, kraljevstvo Božje (Lk 23,35-43)

The transcription discusses the concept of the Kingdom of Christ and the Kingdom of God. It mentions the recent visit of King Philip and Queen Letizia of Spain and the anticipation of being able to travel freely throughout Europe with dignity and rights. It reflects on the significance of Jesus being recognized and accepted as a king, particularly when he performed miracles and fed the multitude. The importance of Jesus' teachings about life and relationships is highlighted, as well as the relevance of his words regarding the afterlife and the existence of heaven. The transcription also discusses the crucifixion of Jesus and the mockery and ridicule he endured. It emphasizes the significance of Jesus' identity as the Messiah and the choice he made to sacrifice himself for the salvation of others. The repentant thief on the cross serves as an example of humility and acceptance of one's deserving punishment. The transcription concludes by emphasizing the belief that Jesus is the true kin Kraljevstvo Kristovo, Kraljevstvo Božje Ovih dana pohodili su nas kralj Filip i kraljica Leticia iz Španjowske. Ovih dana nekako smo puni očekivanja, kad gledamo da ćemo zbog Schengena u svaki kraj Europe moći ući s punim ljudskim dostojanstvom i pravima. Pamtimo još vrhunski svečan sprovod engleske kraljice Elizabete II., koji je sav svijet promatrao. Naravno je i normalno, ako očekujemo da se Isus, naš gospodin, pokaže kao kralj onda kad je na vrhuncu slave priznat i omiljen, s najvišim ratingom rekli bismo danas, kao kad je primjerice silno mnoštvo ljudi nahranio. Sami su ga tada htjeli postaviti za kralja. Zaista, kad gledamo evanželje, vidimo da učitelj Isus najvećim dijelom govori i poučava o našem životu ovdje, zapovijeda kako ovdje među nama ima biti u našim međusobnim odnosima, našim poslovima, postupcima. Ali kad dođemo na sprovod i stojimo pred otvorenim grobom nekoga svojega, kad mislimo na Vukovar i Škabrnju, još više, kad sami zbog tjelesnih ili duševnih slaboća dobrano osjetimo kako nam je smrt blizu, onda nam postaje jako važno što Isus kaže o onom drugom svijetu, o životu ovdje. U ovom evanželju, koje čitamo na svetkovinu Isusa Krista, kralja svega svijeta, nalazi se takav svet i dragulj. Evo i u najvećoj patnji, u osjetljivim trenucima prije vlastite smrti, gospodin jasno i izravno govori o raju, gleda na boži vrt, koji je Bog od početka zasadio, na blaženi život pokojnih pravednika, to je nebo. Blagdan Krista kralja izvrsna je zgoda, to vrlo ozbiljno pogledamo, koliko to u našoj vjeri nosimo živi pogled na uskrsnuće, na život poslje smrti. U biblijskoj slici raj to je prelijep gaj, oca nebeskoga, pun života, kraljevski šumarak za sve spašene, njegovan vočnjak, park Boga kralja, u kojemu će on sam, prema onim prvim biblijskim slikama, prohodati za dnevne šetnje i prijateljski upitati svoje gdje si. Ne, gospodin Isus ne očituje se kao kralj u onom času, kad nebeskom čudesnom silom čini velika dijela. Mi danas u evanđelju gledamo taj znani mučenički prizor na kalvariji i jako ga dobro razumijemo i osjećamo upravo ovih dana, kad se nakon dušnog dana, usred jesenjih kiša, žutog lišća koje opada, prirode koja zamire, uživo prisjećamo svih žrtava domovinskog rata. Sveti je učitelj unaprijed izravno najavio da će biti izrugan. Počelo je to dok su ga nakon uhićenja stražari udarali i poigravali se s njime, i onda kad ga je Herod sa svojim vojnicima prezreo i ismijao. Na Golgoti narod nije u zanosnom kliktanju svojemu kralju, nego gleda, smijem li reći bulji, kao mi kad satima sjedimo pred ekranom, televizora, kompjutera ili mobitela. Nije dosta što smo Isusa ni krivan ni dužna ljudskim sudom osudili, nije dosta što smo ga nakon dičevanja i križnog puta pribili na drvo križa. Današnje evanđelje opisuje kako uz nepodnošljive fizičke boli, razderanoga i zmrcvarenoga tijela Isus trpi grozno ruganje. Najprije prvaci ovoga izabranoga naroda, kojemu je povjereno sveto obećanje i najljepša nada, ne prepoznaju onoga koga očekuju, ne vide Božjega pomazanika, Mesiju, izabranika, digli su nos i s visoka u trećem licu preko javnosti nalažu da raspeti sama sebe spasi. Vojnici, kad su izvršili zadatak i pribili ga na križ, nude mu jeftino ljuto piće, koje zacijelo i sami piju, pa ga nemilosrdno ismijavaju da je kralj ovom ovdje narodu u Judeji, pa tako službeno piše, oni mu se izravno obraćaju. I oni također pozivaju, nude, spasi sama sebe. Napokon, jedan od razbojnika, Razapet zajedno s Isusom, prema evanđonskom opisu ide korak dalje, on bogohulnički, svetogrdno napada Isusa, preizirno izruguje, pa nisi li ti Mesija? I treći put ponavlja zov, spasi sama sebe, pridoda je naravno, spasi i nas. Prva dubinska metoda napada jest napad na Isusov identitet, na njegovo znanje tko je on, na unutarnji realan osjećaj vlastite vrijednosti, na ono priznanje koje gorljivo tražimo, ali nećemo ga od drugu naći, ako ga ne gradimo sami u sebi pred Božim pogledom. Ta metoda sročena u pitanju, je li on Mesija, jesi li ti Mesija, sotonska je metoda, u pustinji u početku napasnik se dva put zalijetao u središte Isusove osobe, pitajući, ako si ti sin Boži, možda jesi, možda nisi. I druga metoda, triput ponovljena zavodnička ponuda, da raspeti Isus sama sebe spasi, iz istoga izvora dolazi. Potječe od one prve kušnje, da gospodin, nakon silnoga posta, stvori obilje hrane za sama sebe. Može Bog od kamenja i djecu Abrahamovu podići, može Isus s pet kruhova cijelo mnoštvo nahraniti, ali On je došao spasiti nas, svoj narod od grijeha naših, ne sama sebe. I u najvećoj boli i trpljenju On sebe ne spašava, odustaje od toga i to do zadnjega prepušta Otcu, u ruke njegove svoj duh predaje sam će reći. Je li današnje evanđelje nebeska pohvala svakoj majci, koja se s ljubavlju žrtvuje ne za sebe, nego za svoje dijete? Je li današnje evanđelje prava Božja hvala svakom branitelju, koji nije sama sebe spašavao, nego nas? Skrušeni razbojnik ključ je za razumijevanje Krista kralja, onaj dobri razbojnik, kojemu i ime pamtimo, kojemu je, evo ovdje na našoj novoj vesi, posvećena jedinstvena kapelica, kapelica u kojoj se čuvaju sandale svete majke Terezije. Skrušeni razbojnik ključ je, nakon prostrukog izrugivanja na križu, potpuno ponižen. Isus samo njemu daje odgovor, Isus sada obješena drvo križa kao najgori zločinac i prokletnik, probijenih ruku i nogu, sa strašnim ranama po tijelu, s onim teškim bolom u plućima, otvoreno potvrđuje da je kralj. Što više, nije li i nama sada jasno, da je Božje kraljevstvo, koje je za svega svoga dijelovanja ustrajno navještao, njegovo kraljevstvo. Dobro me, razbojniku, čovjeku koji je zlodjela činio, koji je svjestan da je dobio što je zaslužio, koji smjerno vapi, Krist kralj daje vječnu utjehu, kojoj se svi nadamo. Da, ja jesam kralj, da, ja dolazim u svoje kraljevstvo i to ne jednom u dalekoj budućnosti, nego evo danas. Da, misliću na tebe, stomenuću te se, bićeš sa mnom. To je ono što Krist kralj s euharistijskoga stola, sa svojega žrtvenika nama govori, bićeš sa mnom danas u ovom kruhu koji se lomi.