Kako je Marija rekla "Da!"

Mary speaks about the disappointment of the nativity scene, where there is no place for Jesus, Joseph, and Mary. She reflects on the coldness and darkness in our hearts. Mary, a young and wise virgin, contemplates the angel's greeting and understands its significance. The angel reassures her and tells her not to be afraid. The messenger of God in the Old Testament was the prophet Nathan, who conveyed God's message to King David. God reveals Himself to David and promises him an eternal kingdom. The wise virgin in Nazareth knows this and asks practical questions about having a husband and a father for her child. The joyful news is that the angel answers her question and explains that the Holy Spirit will conceive the child. This sanctifies every unborn child and all the experiences of pregnancy. Mary gives her consent after hearing about her cousin Elizabeth, seeking confirmation from someone close to her. Her agreement signifies the beginning of the life of God's son within her. This is Kako je Marija rekla da? Došašće nas ujedinjuje u vrućoj nadi, gorljivo isčekujemo da dođe spas, svom dušom čeznemo zastati pred toplim, raznježenim prizorom božičnih jaslica. A onda se pred našim očima bolno otkriva da jaslice nisu lijepe, to su životinske jasle u životinskoj štali, jer za njih, za Josipa Mariju i Isusa, koje ga pod srcem nosi, nije bilo mjesta. Isus k svojima dođe, a mi ga ne primamo. Jaslice nisu lijepe, jer nam pokazuju studen i mrak Betlehemske noći, to je studen i mrak naših srdaca iza zatvorenih vrata u Davidovu gradu. Marija je rekla, neka mi bude, Betlehem kaže, neka ne bude, nema mjesta. Sveti griž, po kojemu će svijet otkupiti, za Isusa je već počeo. Stoga još više želimo iznova pogledati što nam o našoj nadi i isčekivanju govori živa Božja riječ koju slušamo, uđimo smjerno, pažljivim koracima, potiho u dom Nazaretske djevice. Mlada je, zaručnica, još nema muža, toliko je mudra, toliko sabrana i pažljiva da razumi je jezik kojim govori Boži anđeo. Veličina njezine kontemplativne duše vidi se u tome što zastaje i nastoji otkriti što znači taj pozdrav kojoj stiže od Boga. Neobična riječ, koja je takva, u pismu zazvonila prvi i jedini put milosti puna. Spravom se pita kakav bi to bio pozdrav. Božji glasnik Gabriel prepoznaje osjećaj koji je ispunja, premda je milosti puna, premda je našla milost, vidi on njezin strah i zato umiruje i hrabri govoreći ne boj se. U starom zavjetu glasnik Božji bijaše prorok Natan, što u noći od Boga čuje to prenosi pjesniku Božjemu, velikom pobjedniku i ujedinitelju naroda, griješniku koji se kaje kralju Davidu. Bog mu najprije otkriva samoga sebe, kao otkupitelja koji je izvel narod iz ropstva i bio s njim na svim putima. Potom Bog Davidu otkriva njegov Davido put. Bog je vidio njegov pastirski smisao i osjećaj, pa ga je od ovaca doveo da bude pastir Božjemu narodu. Bog Davidu gradi don. Podići će mu potomka koji će biti vječni kralj i Božji sin. Posebno ističe vrijeme Sudaca, zlatno doba, kad je narod već bio u obećanoj zemlji, ali još nije bilo zemaljskoga kralja, pa im je jasno da je Bog njihov kralj, kako su već nakon prelaska preko Crvenoga mora složno ispovjedili. Mudra djevica u Nazaretu očito poznaje ovo pismo, jer ne pita ona kako će to sin rođen od žene biti Božji sin i kako to da jedan kralj na zemlji može zauvijek vladati. Ona praktično i realno pita za muža i oca djetetu. Radosna vijest ovoga evanđelja jest da anđeo Božji daje odgovor na ljudsko pitanje. Ohrabruje nas to da svoja pitanja i ona najteža smijemo Bogu postaviti. Odgovor o duhu svetomu i o sili Svevišnjega onajprije objašnjava kako to da će Marino djete biti sin Svevišnjega. Ovaj odgovor isto tako posvećuje svako djete a če je to pod srcem majke. Posvećuje život svakom nerođenome djetetu zato što Isus uzima na sebe sve ono što sa sobom donosi rast od devet mjeseci u majčinoj utrobi sa svim tajnama čudesnoga razvoja i sa svim traumama i bolima koje majka doživljava a organizam djeteta zauvijek pamti. Zanimljivo, Marija, realna i praktična žena izreći će svoje da tek kada čuje o svojoj rođakinji Elizabeti. Zna anđeo da visoke teološke istine i daleka povijest drevnih proroštova nisu dosta. Duša traži znak među bliskima s kojima život dijelimo traži dokaz iz života. Pristanak žene nove eve znači da pod njezinim srcem može započeti život Božjega sina. Tu počinje njegovo tijelo i krv koje će po svetom križu nama dati. Tu počinje kucati njegovo srce, dobroce i ljubavi puno koje će biti probobeno ne tek na križu nego već na tvrdoj salami od tvrdoće našeg srca.