Svjedoci Uskrsloga

In this passage, we learn about the significance of the events that took place on Easter Sunday. Jesus appeared to his disciples, proving his resurrection by showing them his body and eating with them. The disciples were initially confused and disbelieving, but Jesus reminded them of his previous teachings and the prophecies in the Scriptures. He emphasized that his death and resurrection fulfilled the will of God and brought forgiveness of sins. This encounter with the risen Jesus deepened the disciples' understanding and faith in him. Kratak odlomak pred sam kraj evanđelja po Luki, koji slušamo u treću vazmenu nedjelju, razjašnjava nam zašto smo punih osam dana za uskrs u crkvi ponavljali danas. Opis nas vraća na taj isti prvi dan u tjednu, zaustavlja nas na zbijivanjima u večer uskrsnoga dana. Je li svrha i glavna poruka ovoga izvještaja zabilježena u zadnjoj rečenici koju Isus, uskrsli učitelj, upućuje svojima govoreći da su oni svjedoci? Svjedoci su onoga što piše u svetom bismu, koje je zajednički svet i autoritet svemu Božjemu narodu. Svjedoci su životnome putu Božjega pomazanika, Mesije i svega što se s njim zbilo. Svjedoci su da kako ovoga burnog, čudesnoga susreta koji se na uskrsnu večer upravo odvija, ali i propovjedanja u njegovo ime koje dolazi, a početak mu je u Jeruzalemu. Koliko je ova Kristova uskrsna pedagogija uspješna, dokazuje ponajprije Petar u prvom čitanju iz dijela apostolskih. Gospodin je bio rekao, vi ste svjedoci, sada Petar suvjerenjem i iz iskustva proglašava, mi smo svjedoci. On koji je živo obećavao da će učitelju ostati vjeran do smrti, a onda ga se tri put odrekao, može sada bez uvijanja izravno dva put iznijeti optužbu, vi ste ga se odrekli. On koji je zajedno sa svima ostalima pobjegao i u strahu se zatvorio, sada vrlo precizno ističe kako je Pilat već dosudio da će pustiti Isusa, kako su tražili pomilovanje za ubojicu, a Isusa sluge Božjega odrekli su se. Ubili su ga, kaže. Šimun, kojemu se uskrsli gospodin, bio već prije ukazao, a uvečer istoga dana bio je također pozvan uvjeriti se da je to on, opipati njegovo tijelo, sada spremno svjedoči, Bog ga je uskrisio. Onaj drugi ljubljeni učenik koje ga slušamo u prvoj Ivanovoj poslanici u drugome čitanju, jednako kao Petar, prepoznaje da je Isus pomazanik i da je pravednik. Na uskasni dan uvečer gospodin kao vrhunac svoje pouke iznosi obraćenje i oproštenje grijeha. Petar to doslovce ponavlja, a Ivan se još više zaustavlja na osnovnom problemu grijeha i ističe da je Isus žrtva pomirnica. Isus je upozorio da to vjedi za sve, a Ivan je dobro slušao, pa ponavlja za sav svijet. U sažetomu odlomku iz evanđelja po luki, brojimo li važan uvodni uskrsni pozdrav Isusov, gospodin se apostolima obraća čak pet puta, pozdrav mir vama koji nam, sačuvan ovdje u prezentu, dočarava kako im Isus upravo sada govori, poznajemo iz onog drugog evanđelja po Ivanu gdje je više puta zabilježen. Isus ih potom poziva da opipaju njegovo tijelo, da mu daju nešto za jelo, a potom ih upozorava na Bibliju, riječ Božju, i napokon na cijelokupnu sudbinu mesije čemu su oni svjedoci. Ne čudimo se da pred nevjerojatnim događajem učenici ne progovaraju ni riječi, zanimili su, samo se u srcu prikuplja sve više i više snažnih, neočekivanih, dubokih doživljaja. Nećemo pretjerati ako u ovom evanđelju prepoznajemo i najvažniji Biblijski odlomak o Kristovu uskrsnuću, jer ističe i u središte stavlja Isusovu stvarnu tjelesnu prisutnost, nije riječ samo o duhovnoj razini ili samo o nekom ukazanju koje se može vidjeti. Baš kako Ivan na početku svoga evanđelja ustvrđuje da je riječ tijelom postala, tako Luka na kraju svog evanđelja predstavlja Isusovo tjelesno uskrsnuće. Isus je među njih stao, nije to samo viđenje, nego opis kakav Biblija poznaje kad je primjerice Mojsije za drugoga boravka na gori stajao s gospodinom koji se spustio, ili kad je Samuel kod četvrtoga poziva u svetištu doživio da je gospodin koji ga zove došao i stao, ili pak kad Amos u proroštvu motri kako je gospodin stao na zid, odnosno na oltar u svetištu. Boži sin stvarno dolazi u naš svijet kakav poznajemo. Sam učitelj Isus upozorava na bitnu razliku, duh nema meso i kosti, uskrsni Isus ih ima, pokazuje učenicima ruke i noge, poziva ih da opipaju upotrebljavajući onu posebnu riječ koja će se pojaviti još samo na poznatom početku prve Ivanove poslanice gdje apostol podsjeća da su vlastitim rukama opipali pa da o tome svjedoče. Kada uskrsli Isus od učenika traži nešto za jelo, potvrđuje pred njima, koji još ne mogu vjerovati, svoju ljudsku glad i dokazuje da ima ljudski organizam koji se hrani, ali jednako tako upozorava na zajedničko blagovanje s njime, našim uskrslim gospodinom, koje će nas u crkvi kroz vjekove nositi, ta zato idemo na misu. Isus je među njima u tijelu, ali ipak jasno ističe novost kad kaže da je prije još bio s njima i kad im poslije božanskom snagom otvara um. Kao i do sada, evanđelje u Isusovu životu ističe ono što Otac nebeski čini, Otac je dao učenicima u Emaosu da prepoznaju Isusa. Isusovo upozorjenje da se treba ispuniti sve što je u pismu napisan onjemu, također znači da je to Otčeva volja, da Otac tako hoće. Evanđelje ističe razumljivu i normalnu nevjericu okupljenih, budući da pred njima trećega dana stoji živ čovjek koji je pre dva dana, eto prekjučer, kao pokojnik pokopan. Ta činjenica postaje izvor i središte kršćanske vjere, ishodište novoga zavjeta, u tome je Kristova vlast vrhunska, spasonosna, vječna. Uskrs učenicima još ne daje smirenje, jer im je u duši uzavrela zbrka osjećaja i misli. Ako ih nabrojimo točno sedam, onda je to znani biblijski podsjetnik na puninu. Apostoli su zbunjeni, oni su prestrašeni, imaju dojam da vide duha, tako svjedoči opis i zatim nastavlja nakon Isusovih riječi ističući radost i čuđenje apostola. Između toga sam gospodin uočava i spominje da su se prepali, primjećuje kako im se u srcu dižu misli, pita ih o tome, a oni, upravo zbog siline unutarnjeg doživljaja, ne vjeruju. Čudesan susret, u kojem oni ni riječi ne mogu progovoriti, pojačan je time što su im početkom dana njihove žene već govorile o tome da je Isus živ, ali oni nisu vjerovali. Pedagogija učitelja Isusa ne da se zaustaviti njihovom blokiranošću, ne kori ih, ne izruguje ih, ne odustaje od njih, ne pokreće dokazivanje kroz raspravu, nego ih kao dobri učitelj dalje poučava, podsjeća ih na svoje prijašnje riječi i pouke, vraća ih na zajedničku, posvećenu osnovicu izabranog naroda, na sveto pismo, na njihovu Bibliju, koju vrlo precizno opisuje stri njezina dijela, zakon, proroc i ispisi, a danas je poznajemo kao Hebrejsku Bibliju, najopsežniji dio koji iz 39 knjiga nosi cijelinu staroga zavjeta. Sada, kada ga uživo susreću s njegovim tijelom i kostima, s njegovim rukama i nogama, spremni su primiti duhovni, intelektualni dar, kao što je na putu u Emaus Isus dvojci učenika otvarao pisma s obzirom na sve ono što ima o njemu, kao što su se njima poslije, kad je razlomio kruh, oči otvorile, tako im sada otvara pamet za razumijevanje pisma. Dar je uskrslo ga Krista, da umom možemo ući u smisao svetoga pisma. Kao što je nekoć na početku uspješno i snažno upozorio, pisano je, i to je bilo dosta da pobijedi napast napasnika, tako sada pred učenicima ističe bit kojim putem Mesija ide, to je put patnje i ustajanja od mrtvi. Po toj žrtvi njegovo ime postaje nositelj obračenja i donosi oproštenje grijeha.