Snaga Duha, snaga Euharistije

The passage discusses the power of the Holy Spirit and the significance of the Eucharist in the Church. It emphasizes the resurrection of Jesus and his appearances to the apostles as proof of his life. The passage also highlights the role of the Holy Spirit in creating unity and friendship among believers. It emphasizes the importance of loving Jesus and keeping his commandments. The passage mentions the comforting and empowering nature of the Holy Spirit, as seen in the actions of the apostles. It also emphasizes the transformative power of the Holy Spirit in the lives of believers. The passage concludes by acknowledging the suffering that may come with following Jesus, but emphasizes the hope, confidence, and joy that comes from the Holy Spirit. Snaga duha, snaga Euharistije U istaknutom smo vrlo važnom dijelu crkvene godine. Još četiri dana, tamo do Uzašašća, gledamo kako se naš gospodin ukazuje svojima, oživljen u snazi duha svetoga, nakon što je u smrtnom, raspadljivom ljudskom dijelu bio usmrčen. Mnogim čvrstim dokazima pokazuje im da je živ, u tijelu, s rukama i nogama, s biljezima od čavala, koje je Toma mogao izbliza, vidjeti i opipati. Očituje im gospodin sama sebe, kako im je i obećao kad su slavili pasku prije njegove muke. Nakon uskrsnuća apostoli se mogu sjetiti, razmotriti i, koliko je moguće, shvatiti što se je spil. Petar ističe da se je Isus ukazivao onima koji su zajedno s njime jeli i pili nakon što je uskrsnuo od mrtvih. Ponavlja se isto ono što su doživjeli na posljednoj večeri, isto ono što slušamo u današnjem evanđelju, za stolom su s Kristom. Isus najavljuje duha svetoga, a dijela apostolska izvješčuju kako duh sveti po Petrovoj i Ivanovoj apostolskoj molitvi i po polaganju njihovih ruku silazi čak i na samarijance, drevne neprijatelje i tako stvara novo prijateljstvo, objedinjuje božiji narod. Petrova pak poslanica odcrtava u drugom čitanju djelovanje duha svetoga u dobroj savijesti. Duh daje nadu, stvara ufanje u vjerničkoj duši. Dobrota, ako s njom živimo u Kristu, sve ako nas ozbog toga kleveću, to je snaga duha. Dijelo je duha kad nam je u našim srcima Isus svet, naš mesija i otkupitelj, naš gospodin, naš bog. Današnji odlomak o posljednjoj večeri i na početku i na kraju iznosi ključnu stvar, voljeti Isusa znači čuvati njegove zapovjedi. Obično, ne bez razloga, ističemo da je božija ljubav bezuvjetna, ali evo, u sili duha svetoga, možemo čuti i k srcu uzeti ovo što nije za početnike, ovo što apostoli spoznaju tek nakon što su se susreli s uskrslim gospodinom. Ako Isusa ljubimo, ako čuvamo njegove zapovjedi, to je uvjet, onda će nas otac njegov ljubiti, onda će, na Isusovu molbu, otac poslati novoga, drugoga branitelja. Duh branitelj je poput Isusa, odaziva se na usrdan poziv, pritječe upomoć, izbavlja iz nevolje. Apostoli ga mogu zato prepoznati jer je kao Isus, on je duh istine, duh Isusov, duh puta i istine i života. Naravno da ga svijet ne vidi, ponajprije s toga što je nevidljiv, on je duh. Ali Kristovi učenici upoznali su ga u osobi, u riječima i dijelima svojega učitelja, nije ih ostavio da budu siročad bez skrbi, kad su se bili zatvorili u strahu pred židovima, i onda, kad svijet više ne vidi Isusa jer je raspet i pokopan, učenici ga vide jer među njih dolazi i tog su rata zatvorena i kaže im mir vama. Za Kristovim stolom, u snazi duha svetoga, Isusovi vjernici znaju da je živ. U Euharistiji, iz Euharistije, oni sami će biti živi i sada spoznaju da je Isus u Otcu i da su oni u Isusu i Isus je u njima. U Euharistiji, iz Euharistije, mi živimo i znamo da je Isus u Otcu i da smo mi u Isusovu srcu i Isus je u njima. Isus je molio Otca i došao je duh koji tješi i bodri duh istine, vidi se to kod Filipa, nakon što je izabran za Džakona, nakon što su nad njim apostoli molili i položili na njega ruke. Filip, skrovan poslužitelj kod stolova, dokaz je što duh sveti čini. Ljudi samarijanci, gorki protivnici, slušaju kad im propovijeda Mesiju i jednodušno prihvaćaju. Prigrlili su riječ Božju koju čuju u Filipovim riječima, koju vide u njegovim dijelima. Prije je Isus činio znakove, čudesa. Nakon što je duh sveti došao, sada Džakon Filip postaje apostol i čini čudesa. Donosi slobodu od raznih nečistih duhova koji nas ljude obsjedaju. Kako li sve možemo biti paralizirani i blokirani? Filip, kad navješta Krista, očeva pomazanika, uklanja paralizu. Tko nije bio kadar za životni hod zbog bolesti ili zbog grijeha, evo prohodao je, kroči svojim životnim putom. Sve što Petar i Ivan još moraju učiniti, jest da zazovu duha svetoga na krštene samarijance. Zbog one mnogostruke radosti koja je zahvatila cijeli jedan grad, u kršćanima je nada, ufanje i pouzdanje. Petar može pozvati da ljudima koji pitaju damo odgovor, krotko, sa strahom božijim, zasigurno kao Filip u Samariji. Znamo, nije to bez trpljenja, ali takvo je trpljenje uspješno zato što je u snazi duha, zato što nas je Isus priveo Bogu svojom žrtvom koju evo i danas crkva slavi na njegovu oltaru.