Kraljevska snaga smilovanja

KRALJEVSKA SNAGA SMILOVANJA Danas nam Božija riječ govori o opraštanju, o pripadnosti i o tome kako je Isus, vječni sin Božji, radi nas i radi našega spasenja, postao sluga. On, kralj nebeski, samo ga je sebe opljenio. U evanđelju apostolski prvak Petar pita o tako važnoj stvari. Doživljavamo povrede i uvrede od drugih, zlo nam čine. Koliko puta im oprostiti, ako se kaju i traže oproštenje? Petar je velikodušan, sedam znači ono što je pouzdano i na što se mogu osloniti, sedmica je u Bibliji pocijetnik na Božiju prisegu, kojom je samim sobom prisegnuo ocima da će nam dati obećanu zemlju. A Isus donosi beskrajno smilovanje i praštanje. U početku Kainov je potomak postavio krvnu osvetu kao lanac koji se proteže u nepobrat, sedamdeset puta do sedam puta. Gospodin to preokreće u ocean smilovanja. Oprosti četristotine i devedese puta, tako oslikava Božije kraljevstvo. Pregolem je dug prvoga sluge. Ako jedan talent označava oko šest tisuća radnih dana, odnosno dvadeset godina staža, tko može prikupiti deset tisuća puta više da vrati dug? Milosrdni gospodar, a on je kralj, najprije odgovara na onu usrdnu molbu, budi velikodušan nadamnom, širokogrudno, kranje, nesebično i kraljevski, darežljivo oprašta sluzi, dvostruku mu slobodu daje, prvo otpušta mu dug, drugo i slugu i njegovu obitelj, ženu i djecu, pušta na slobodu, nisu prodani. A sluga unatoč tome, svome kolegi, ne želi oprostiti nadnicu za svega stotinu radnih dana, što je daleko, daleko manje od prvoga duga. Oglušio se, na istu onu usrdnu molbu, budi velikodušan nadamnom, svoga druga, s kojim dijeli službu, baca u tamnicu. Sada kralj i gospodar i s njim postupa sasvim drugačije, prije je dijelovao sa smilovanjem, sada sa srđbom, predaje nemilosrdnoga slugu mučiteljima i traži povrat svega duga. Poruka je jasna, ako pritišćeš i progoniš svoga najbližega, sebi ravnoga, kako možeš očekivati smilovanje od Boga koji je iznad svih nas? Ako ja, smrtnik, pozemljar, nemilice, utjerujem svoju pravdu, kako će meni, moji grijezi, biti oprošteni? Gdje u evanđelju Isus tako žestoko objavljuje božansku pravednost, kao što gospodar slugu predaje na muke i traži povrat svega duga, tako će Otac Nebeski učiniti s nama, ako o crca ne oprostimo. Danas slušamo Božju riječ o pripadnosti. Pavao piše Rimljanima bez okolišanja. Jesam li, hvala Bogu, u punini života, prštim li od mladenačke snage i inteligencije, najživljih osjećaja i želja, pripadam gospodinu, njegov sam. Jesam li već pri kraju i umirem, odlazim s ovoga svijeta, pripadam gospodinu, kralju svojemu, njegov sam. Najbolja je to obrana, najbolja je to obrana pred krvožednom i tragikomičnom agresijom na identitet djece i mladi. Najbolji je oslovnac u spolnom samoodgoju, gdje nam je svima potrebna potpora, obraćenje, izlječenje i utjeha za naše rane i patnje. Zašto je gospodar najprije otpustio dug? Zato što je to njegov sluga, njegov rob. Kralj mu kaže, opraštam ti, jer si moj, povezani smo, u srce me diraš, tako puno mi značiš da se u meni rađa najdublja sučut, privrženost, solidarnost. Ganut sam i sve ti otpuštam. I ti tako prema svome kolegi postupi, tvoje jednoj zajednici pripadate, isti život dijelite. Petar će oprostiti ne nekom nepoznatom, dalekom tuđinu, nego svome bratu. Brat se ogrješio o njega, svatko od nas treba bratu oprostiti. Tvoje, tebi pripada, zajednoste, pusti neprijateljstvo i mržnju, osvetu prepustiju Božje ruke. Ovaj osjećaj pripadnosti prodire do granica smrti. Apostol neuvijeno tumači, Isus je baš zato umro i uskrsnuo, da budemo njegovi i kad živimo i kad umiremo. Današnja Božja riječ govori o toj gospodinovoj presvetoj žrtvi. Ne osvećuj se, opominje mudri Sirah, jer će ti se Bog osvetiti. Ispravlja naše bolesne osjećaje i ustrajna, kvazi kulturna naklapanja o nužnosti i svetosti osvete. Misli na konac svoj, sjeti se raspadanja, poziva Sirah. Nestali mladić Tomislav u Španskom, pronađen je mrtav prije nekoliko dana. Strašan potres u Zagrebu i u Petrinji i pokojna Ana Marija. Virus i pandemija sa svime onime što ona jest i što nije, oluja ovoga ljeta, a još više najnovije strahote u Maroku i Libiji, pokazali su nam još jednom kako smo krhki i kako nam je smrt blizu. Mlade ljude upravo u gimnazijskoj dobi mogu životno ugrožavati vlastite unutarnje muke u dubini duše ili neka stara ili nova bolest ovisnosti. Zato nam je još bliži Kristov križ i njegovo probodeno srce koje i danas slavimo na oltaru. Zašto je Isus ova pouka o gospodaru i njegovim slugama toliko prodorna i vjerodostojna? Zato što se sam gospodin, Krist Kralj, pretvorio u slugu, odrekao se božanskoga veličanstva, ponizio se i postao rob. Zna on o čemu govori kad spominje tamnicu i mučenje, jer sam će biti uhičen kao razbojnik, njega će predati mučiteljima. Zbog njegove žrtve pomjernice, Bog nam oprašta grijehe. Svojom mukom posvetio je naše muke, a svojim uskrsnućem dokazao nam je da smo njegovi. Svoju božansku moć da bude milosavdan, da se smiluje, da ima strpljenja, da široke ruke sve oprosti, po ovoj žrtvi dodjeljuje i nama, da mi budemo milosavni i strpljivi, puni smilovanja, da nesebično kraljevski opraštamo. Hvala što pratite kanal.