Kako dočekati Zaručnika (Mt 25,1-13)

The speaker talks about the joy of a wedding and compares it to our longing for a deep love and connection. They mention the parable of the ten virgins waiting for the bridegroom, highlighting the importance of being prepared and having enough oil for our faith. The speaker emphasizes the need to know and have a relationship with the bridegroom, Jesus, and ends with a prayer for his timely arrival and the gift of faith. Dobrodošli na trenutke skupljanja snaga, dubokoga smirenja, pred temeljnom tajnom naše vjere, a to je zaručnik koji dolazi, zaručnik koji je sebe dao za crkvu svoju. Današnja radosna vijest ona je toplina, dražest, ushit, veselje, koje svi poznajemo. Svatovi, krenulo je, radosno iščekivanje, evo sad će vjenčanje i svadbena gozba, kako je to smirenje i duboka životna radost kad se dvoje ljudi nađu. U ljubavi su odlučili, zajedno će živjeti i evo dolazi čas kada će to zajedništvo biti blagoslovljeno. Poznajemo dobro svi onu dubinsku ljudsku čežnju naše duše za licem onoga, one osobe koja će me ljubiti do kraja. Koji je to prekrasan, najdivniji osjećaj koji se rađa kad smo se pronašli o ovom životnom iskustvu, riječ je u Isusovoj pouci iz života, njegovoj priči, usporebi, prispodovi. Zanimljivo, i dan danas ona radosna, privlačna, djevojačka ljepota jako dobro služi da skrene pozornost na ono što je važno, da nas privuče i zaokupi. Gle i gospodin Isus isto tako postupa. Kada govori o kraljevstvu nebeskom, onda govori o djevojkama, djevicama, mladim ženama. Koja je radost ove prispodove Isusove, ove pouke, vidljivo je ponajviše u tome što nakon toga gospodin govori o istoj stvari, naime o našem posljednjem susretu, konačnom susretu s njime u puno drugačijim slikama. Znamo dobro gospodara koji je čovjek strog, žanje gdje nije sijao, kupi gdje nije vijao i očekuje da sluge dadnu ono što su priskrbili. Isto poglavlje završit će gospodin Isus govoreći o vječnom esucu koji razdvaja ovce od jaraca one šalje u vječnu muku. Pred tim punotežim slikama još više osjećamo koja je radost, svijetle boje, lijepa glazba koja ispunja ovu sliku sa svadbenom gozbom. U središtu je zaručnik, posebna je kriza nastala kad zaručnik kasni, raste čežnja kada će doći, e baš zato traži se priprava da mognemo pričekati. Drevna mudrost kaže kad nastane kriza to je vrijeme za prikupljanje snaga, sada treba prikupiti dovoljno dragocijenoga ulja za svjetiljku vjere. Znamo da imamo na raspolaganju to ulje, to je sveti zakon Božji, dan nam u živoj Božjoj riječi, zapisan u starom zavjetu, zapisan naposlije u evanđelju. Ulje za svjetiljku prikupit ćemo tako da gledamo na vječni savez koji je Bog s nama sklopio i najbolje prepoznajemo koju je cijenu pritome sam gospodin platio kad mu je srce bilo provodeno na križu. Ovdje se prikuplja ulje za svjetiljku, što je najvažnije da sretno uđemo u tu svatbenu dvoranu, međusobno poznavanje sa zaručnikom, da nam se ne bi dogodilo da ostanemo sami u mraku pred zatvornim vratima i da čujemo ne poznajem te, ne znam tko si. Sada je vrijeme za to što bolje, što ljubaznije upoznavanje s onim koji je zaručnik duše moje, koji je vječna mudrost o kojoj čusmo da ona sama dolazi k onima koji je traže, pred vratima je, čeka da je primimo i onda nije problem ako su i svi redom zadrijemali i pozaspali. Da pače znak je to, one svete opuštenosti znaju da će zaručnik doći, pa makar i kasnijo. Kada gospodin Isus govori o deset djevica koje iščekuju zaručnika da mu put osvijetle i da počne svatbena gozba, pa onda govori o vječnoj čežnji žive crkve, kada ćeš doći gospodine? Upravo na toj čežnji počiva ona molitva koju poznajemo iz prvih krčanskih vremena, znamo je i u onom izvornom aramejskom obliku maranata, dođi gospodine naš, dođi Isuse, a o apostolu pozorava taj dolazak vrijedi i za mrtve i za žive. I gle, o kakvoj radosti gospodin govori, ne teko onome što će jednom doći, a ovih dana kada evo tako naglo ljudi umiru i kada iz dana u dan slušamo žrtvama teške bolesti i onda razumijemo da taj odlazak u vječnost nije nešto daleko, nego je ovdje među nama, da nas još puno bolje razumijemo, kako gospodin Isus govori o onome što evo ovdje, kod ovog oltara slavimo i opet ćemo čuti. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jagančevu, blago onima koji već danas pristupaju k zaručniku za njegov stol, stoga smijemo s povjerenjem moliti. Što je veća kriza, to je naša molba usrdnija, srdačnija, nemoj kasniti gospodine, pa i onda kada te trebamo čekati sve do trećega dana, nakon tvoje muke, križa i smrti, dođi, obraduj nas svojim uskrsnućem, daj nam ulja za našu svjetiljku vjere, pa ti daješ nam ne tek ulje da svjetiljka gori, nego daješ nam svoje tijelo, svoju krv, da u nama poput ognja bukti ne tek svjetiljka, nego patlja vjere, amen.