"Divni prosjak" -Ključna uloga hromoga prosjaka na Divnim vratima u Dj 3 i 4

This transcription discusses the story of the crippled beggar who was healed by Peter and John in the name of Jesus. The significance of this story lies in the man's complete healing and his newfound ability to walk. It also highlights the importance of the prodigious gaze of Peter and the role of the Holy Spirit in the early church. The story takes place in the context of the temple, which adds to its significance. The story also leads to Peter's second speech and the first major prayer of the church. The healed man becomes a part of the community of believers and praises God. The text also emphasizes the opposition from the Sadducees and the subsequent persecution faced by the apostles. The story showcases the power of Jesus' resurrection and the signs and wonders performed by the apostles, ultimately leading to the growth of the early church. Danas smo se odlučili za hromoga prosjaka ili analizu teksta o hromome prosjaku. U čemu je pater značenja ovoga teksta? Što znači kad tekst kaže da hromi prosjak postaje potpuno zdrav i što znači Petrov prodoran pogled? Htio bih, da tako kažem, ekskluzivno podijeliti jedno malo otkriće koliko je zaista ključna uloga te dobro poznate scene, koju čitam odmah nakon uskrsa, gdje apostoli daju zdravlje čovjeku koji je pred hramom prosio. Po najprije, kao što kažete, važno nam je što se samo tu u Svetom pismu u opisu pojavljuje naznaka, Petar upozorava evo pred svima vama, ovaj čovjek je u punom zdravlju ili u potpunom zdravlju. Biblijska je to riječ koja je nama zapravo bliska u suvremenom jeziku. To je grčka riječ, prvi dio te riječi je holos, mi poznajemo preko engleskoga izraz holistički, dakle njegovo zdravlje je potpuno, lingvistiće riječi, riječnik će upozoriti, to se odnosi posebno na to da je njemu dobro u svim dijelovima, svim udovima njegova tijela, ta je riječ jedinstvena, samo se tu pojavljuje pa onda ime budi interes, više puta će se protumačiti to što je on doživio na način da se govori o izliječenju, gdje se baš upotrebljava riječ koja znači liječenje, a onda se govori i s onom biblijskim opisom koje je nama zapravo jako poznat jer je to biblijski, grčki izraz koji označava terapiju, dakle on je primio terapiju koja ga je učinila zdravim, također posebno će biti vrijedno uočiti što se to njegovo novostanje poistovječuje, gdje se govori da je to za njega spasenje koje je došlo kao dar Isusov, zbiva se u ime Isusovo. To je ono prvo, činjenica da taj čovjek iz dubine potpune zakočenosti, on je hrom, on ne može hodati, on nema svoju samostalnost, dolazi do toga da sada u punini može živjeti punom snagom, a druga sitnica koja nam je važna je kada svjetopismo ističe da ga je Petar, prodorno pogledao, vrlo simpatičan naš hrvatski prijevod, zato što tu dolazimo do jednog, za svjetopismo, važnog fenomena. Pojavljuje se biblijski opis, biblijski glagol koji označava jedan usmjeren pogled, koji potvrđuje da su dijela apostolska gdje se nalazi taj opis, doista potpuno vezana uz lukino evanđelje, jer ćemo tu riječ, taj glagol, znači ukupno 12 puta što je simbolička brojka, označava puninu i sigurno nije slučajno, dva puta u evanđeljima, ostalih i deset puta što je opet zaokruženo u dijelima apostolskim, Dakle, nalazimo se kod onog fenomena koji u proučavanju jednog teksta potvrđuje cjelovitost, međusobnu pripadnost ih dijelova teksta, a sama riječ koju shvaćamo kao prodoran pogled, važna nam je zato što govori u dijelima apostolskim o istom onom pogledu koji je bio usmjeren, kojem su apostoli promatrali kako Isus uzlazi na nebo, a Petar koji prodorno gleda volesnika Romoga prosijaka, on sam je doživio takav pogled u onoj za njega nesretnoj noći, kada su tražili od njega da se prizna Isusovim sluškinja, ga je prodorno pogledala, dakle, isti taj opis vrijedi, premda ne radi se o istome bibljskom glagolu, ili drugačiji je izraz koji se upotrebljava, ali čini mi se da smijemo se vratiti i u starozavjetne dubine i prisjetiti se onoga posebnoga, izdvojenoga načina gledanja kojim Abraham gleda u Božje visine, gleda u nebo, i taj će pogled kroz sve to pismo biti jako važan. Prije nastavka pročitat ćemo nekoliko redaka teksta da nam bude jasnije. Petar i Ivan uzlazili su u hram na devetu molitvenu uru. Upravo su donosili nekog čovjeka hroma od majčine utrobe. Njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoračeše u hram te zamoli milostinju. Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogledaj reče, pogledaj u nas. Dok ih je molećivo motrio, čekujući od njih nešto dobiti, reče mu Petar. Srebra i zlata nema u mene, ali što imam, to ti dajem. U ime Isusa Kristana zarečeni na hodaj. I uhvatiše ga za desnu ruku, pridiže ga. Umah mu omoćaše noge i gležnjevi, pa skoči, uspravi se, stane hodati, te uđe s njima u hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidi kako hoda i hvali Boga. Razabraše da je to on, onaj koji je na divnim vratima hrama prosio milostinju i ostadoše zapadnjen i izan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. Što možemo reći, Petar, kako je osobno iskustvo spasenja hromoga prosijeka? Nama je on upravo zbog toga zanimljiv, što je opisan kao čovjek koji od početka, od majčine utrobe ima hendikep, prikračenost. Ne moći hodati, u biblijskom jeziku je praktički ne moći živjeti, pojavljuje se više puta ta riječ koja je označava najobičnije hodanje, ali je nama i u hrvatskom razumljivo kad govorimo o životnom hodu ili kad se sjetimo osnovno Kristova poziva, idi za mnom u smislu živi sa mnom ili živi kao ja, dakle hodati i živjeti je već u dubinama staroga zavjeta vrlo slično. Ovdje se radi o toj temeljnoj nemogućnosti da bude samostalan i to je jako duboko, dakle to je od početka, od majčine utrobe, za nas ponajprije utjeha da možemo pred Bogom u uskrasnom vremenu pogledati gdje je ta neka temeljna prikračenost koju ne nosimo tek od ljučaja preključa, dakle nešto usputne, nego nešto što doista ide u dubinu, bitno nas obilježava, nismo sposobni samostalno živjeti. Spomenuo sam prodoran pogled koji nas ujedno upozorava kako Petar i Ivan odmah to nekako okreću, nije u središtu materialno dobro i nekakav novac koji će on dobiti, nego je uspostavljanje međusobnog odnosa. Težina patnje koju ovaj čovjek prolazi, vidi se, naglašena je njegova nesamostalnost, drugi ga nose, možemo se pitati koliko puta i mi ponajprije u onom zdravom ljudskom smislu možemo zahvaliti drugima da uopće živimo, ali za njega to znači da on ne ulazi u dom Božji nego on je na vratima, situacija je time još pojačana, on je na divnim vratima, a u jadnom je stanju, umjesto da za njega kuća Božja bude mjesto gdje će on od Boga tražiti milost, on traži milostinju od ljudi. Evo to je njegovo proteklo stanje, to je njegov život do sada, a sada nastaje taj bitni preokret. Čitamo kako je on počeo hodati, naglašeno je to da je on sam dobio snagu, vi ste pročitali lijepu riječ, njegove su noge omočale, tu dolazimo opet do jedinstvenoga spomenjanja, baš gležnjeva koje su dio našega tijela, dakle oni kljutni zdobovi koje namogućavaju hodanje, on sada može samostalno hodati, samostalno živjeti, i sad je naglašeno čak dva puta, on hoda, on dolazi s apostolima u hram, to ćemo naglasiti, dakle pridružuje se apostolskoj zajednici, ali tu je onda onaj važan dodatak, on sada hvali Boga. Mi nećemo reći da toga prije nije bilo u njegovu životu, ali u opisu, to je sada novost, toga nije bilo, to je sada omogućeno. Evo, za njega je ono što će i biti izrečeno kao spasenje koje dolazi u njegov život da je potpuno ovisan o ljudskoj milosti do toga da sada može samostalno hodati i on je također bogoslavitelj, on sam hvali Boga. U kojem se kontekstu nalazi ovaj tekst? Što je ispred, što je iza njega? Mislim da je ključna uloga Hromoga prosijaka među inim baš zbog toga što on ima vrlo istaknutu, ja to volim nazvati strukturalnu ulogu, to jest kada gledamo na to kako je tekst raspoređen, što je prije a što je poslje, onda primjećujemo da zahvaljujući ovom čudesnom događaju, petar po prvi put nakon duhova progovara javno, to je njegov drugi veliki govor, okupljenima, u Jeruzalemu piše da se sav narod okupio jer su vidjeli što se njemu dogodilo, zatim petar će po prvi puta progovoriti pred velikim vijećem Božjega naroda, biće sazvano veliko vijeće, da ispita taj slučaj, petar govor kao glavnu točku ima Isusovo uskrsnuće, to je odgovor na pitanje odakle to da je ovaj sada zdrav? I petar izlično kaže pa nemojte nas gledati, zanimljivo da se drugi put pojavljuje ta ista riječ, nemojte nas prodorno gledati, dakle na isti onaj način, kao da smo mi svojom snagom, svojom pobožnoćom to učinili, dakle petar odmah upozorava na Isusa uskrsloga i to je zbog ovoga ozdravljenja počinje propovjedanje Krista uskrsloga pred svim narodom, pred velikim vijećem, nažalost uz to ozdravljenje koje se ne može zanijekati, jer je znak očit, nastaje i prva zabrana, dakle ovdje se prvi puta susrećemo s time da je izravno apostolima zabranjeno propovjedati u ime Isusovo, naučavati u ime Isusovo, a posebno govoriti o Kristovu uskrsnuću. Posebna strukturalna uloga, tj. koje je mjesto gdje je zapisan ovaj čovjek, vidljiva je u tome što nakon ovog ozdravljenja nalazimo u svetomu tekstu prvu veliku molitvu crkve. U tekstu slijedi jedna opširna molitva kada su svi zajedno pripadnici crkve, dakle Kristovi učenici u Jeruzalemu na okupu, obraćaju se Bogu i traže od njega evo snagu i zapravo će unatoč zabrani oni nastaviti propovjedanje o Isusu. Kažem, to je prva velika, jer je zapravo druga po redu. Prva molitva crkve, zajednička molitva, zapisana, formulirana u dijelima apostolskim je kad se radi o izboru apostola Matije koji treba zamijeniti judu iskarijelskoga, a nama je taj tekst molitve, osim što nam je teološki važan da vidimo koji je to način njihove molitve, to je posebno vrijedno jer nam daje uvid, daje nam nas lutiti a kako je mogla izgledati ona produžena molitva za koju piše da su bili postojani, da su bili jednodušni iščekujući dolazak Duha Svetoga. I tako dolazim do evo još jednog ključnog dijela naime opis ovoga hromoga prosjeka koji je na čudesan način ozdravljen slijedi zapravo kao prvi događaj nakon dolazka Duha Svetoga zanimljivo, rekoh, dolazi nakon toga velika molitva crkve koja završava opet osjetnim silaskom Duha Svetoga dvorana u kojoj su bili, protresla se je dakle, Duh je opet na osjetan način došao, to znači da se smijemo pojasniti da nije dolazak Duha samo jedan, jedinstven i sad to više nije, nego Duh Sveti je prisodan u crkvi i djeluje i završio bih ističući to gdje je to opisano i zašto tvrdim da je njegova uloga ključna, zato što na kraju toga opisa koji je sav usredotočen na ovo čudesno ozdravljenje imamo onaj dobro poznati, omiljeni opis kako je cijela crka bila jedno srce, jedna duša imamo opis onoga, pa evo, savršenog društva u kojem je svatko mogao dobiti ona dobra koja su mu potrebna jer su bogati, oni koji su bili imućni su rado davali, prodavali su svoje to je ono što se u crkvi Božio i Padodana zapravo čuva kao jedan od ideala redomničkog života i napokon završetak toga, dakle mi se nalazimo u trećem i četvrtom poglavlju dijela apostolskih, samo ozdravljenje je početak trećega poglavlja što smo upravo čuli, a cijelina teksta i to je zapravo učavanje svjetog pisma velika pomoć, to uočavanje cijeline, odakle dokle to seže završetak je zapravo opet vrlo važan za dijela apostolske tu se pojavljuje čovjek imenom Josip, Levit, Sipra koji je prodao svoje imanje, došao Jeruzalem a on će biti poznat kao Barnaba Barnaba je doista ključan čovjek on će biti i zaslanik iz Jeruzalema u Antiohiju gdje je zajednica prvi put počela govoriti da su oni krešćani, da pripade u kristu i Barnaba je čovjek koji je svjetoga Pavla doveo apostolima jer on sam nije znao kako bi i ljudi su ga se bojali Barnaba je bio posrednik i dugovremena suradnik Pavla Što je s blizinom kristu u ovom tekstu? Opis ovoga čovjeka u trećem i četvrtom poglavlju dijela apostolskih posebno nam je vrijedan jer nas izravno podsjeća na nedavno vrijeme kada je gospodin Isus hodao tim svijetom spominje se Salomonov trijem u kome se je dogodilo to ozdravljenje i sad si možemo lako predočiti pa prije dva mjeseca je gospodin Isus hodio tim trijemom posebno se spominje proglasio je da je dobri pastir a onda znamo što slijedi kada dolazi nesretna muka uskrsnuće i onda onih 50 dana isčekivanja do 50. setnica dosijevatska duha svjetoga nalazimo se opisom u neposednoj blizini s onim što je predhodilo sam Isus nastupao kao učitelj na zemaljski druga setnica je spominje se kako su i to smo i čuli Petar i Ivan dolaze u hram, isti onaj hram u kojem je Isus naučavao gdje ga je sav narod slušao i tu se posebno ističe ta povezanost crkva se sama po sebi ne izdvaja iz Božjega naroda oni su tamo, ali posebno je vrijedno uočiti oni dolaze na molitvu od devetoj uri, ovo pa to je odmah važan podsjetnik jer to je zapravo čas Kristove smrti to bi bilo tri sata poslije povodne i onda nam ujedno pokazuje, jer opis dalje slijedi da se sad ono što se događa pred narodom da to je praktički do večeri prema tome mi smo smješteni u to vrijeme koje je sve to vrijeme, sjećamo se prije 50 dana Isus je umro na križu i napokon mi ćemo ovdje se susresti vaši sa samim pojmom Sinedriji ili Veliko viječe kada će očito i Petar i Ivan ali, zaključimo odmah, vrlo jasno jer se o tome govori i taj čovjek je sada s njima pred Velikim viječem i to je prvi sazi Velikog viječa nakon onog zapravo nesretnog, tužnog, izopačenog Velikog viječa kad su osudili Isusa i spominje se sasvim konkretno ime Velikog svećenika zanimljivo, to je sada Ana dakle, vidimo da je došlo do promjene možda je riječ baš o tome, slutim da je pasha se uzima kao Nova godina dakle, započinje se iznova pa je onda, dakle, to bi bio prvi mjesec da li treba na to misliti da je sad došla redovita smjena i napokon, to je sada Sidnica ovdje se konkretno tumači što zapravo znači taj izraz glavari svećenički jer se govori jednostavno o svima onima koji pripadaju svećeničkoj obitelji dakle, pojedinosti nam jednostavno daju nas slučiti pa mi smo točno u onom okružju koje nam je poznato iz evanđelskih opisa Isusova života podsjetimo se cijeloga tijeka zbivanja vrijedno je i zanimljivo pročitati kako to zapravo teče s tim čovjekom mi iz liturgijskih čitanja i iz neke opće ljubavske kulture poznajemo sam taj događaj on koji je bio uz hram gdje su ga drugi donosili i rekli smo zapravo on ne ulazi u hram nego za njega je to mjesto gdje on traži milost od ljudi a onda nastaje to čudesno ozdravljenje koje je čisti boži dar e, i sada slijedi važan nastavak on sam je, on drži apostola ili drži se uz njih ili doslovce drži se za njih prema tome već je na taj način uključen u tu zajednicu jer zbog toga se narod okuplja i on je očito cijelo vrijeme tamo s njima Petar upozorava, pa vidite njega, vidite toga čovjeka vidite da je pre svima u zdravlju na večer kada dolaze predstavnici svećenika dolazi zapovjednik očito hramske straže dakle bojna osoba i dolaze saduceji to nam je važno, rekli smo ključno mjesto ovoga čovjeka je da se počinje propovedati Isusovu uskrsnuće kao glavna tema e, a saducejima to smeta već od prije jer oni, premda su dio božjeg naroda nijeću uskrsnuće i to je kamen spoticanja to je njima problem, kako sada tu navještanje uskrsnuća oni su stavljeni u pritvor ne nabraja se da li je on tu s njima ali je jasno iz svega da je on zajedno sa Petrom Imanom u pritvoru idućeg dana, već sam spomenuo kada su izvedeni pred veliko viječe očito je on s njima jer se o njemu govori i oni sami viječnici traže da sada na neko vrijeme iziđu očito i apostoli i ovaj čovjek kako bi dogovori se što će jer sami kažu, to je čudo to je znak koji se pred svima dogodio ne mogaš da vam ga zanijekati a s druge strane nemaju niti razloga, niti načina osobite nemaju načina kako bi ih kaznili jer je sam narod oduševljen njima e, i tu sada dolazi ono što bi također htio naglasiti ne samo da je on ozdravio i da su ljudi bili da ih je uhvatila prepast dakle, strah Božji kao kroz stari zavjeta su, evo, zadivljeni, zapanjeni nego nakonano čitamo kako je sav narod počeo hvaliti Boga zbog toga dakle, narodu je jasno, ovo što se dogodilo to je Božje dijelo e, i onda čitamo nešto vrlo simpatično dakle, nakon toga suđenja gdje im je definitivno zabranjeno i oni kažu pa mi se moramo više pokoravati Bogu negoli ljudima, dakle, već daju do znanja da tu zabranje neće privratiti onda piše, oni su otišli k svojima dakle, Petar i Ivan odlaze k svojima, a mi shvaćamo aha, sada to k svojima uključuje i ovoga čovjeka koji je sada u punom smislu dio crkve dakle, njegovo ozdravljenje nije samo fizički događaj, a najvažnije za shvaćanje tijeka toga zbivanja je što zapravo pred krajem piše da je imao oko 40 godina dakle, od majčine utrobe on je živio kao čovjek prikraćen, sa invaliditetom praktički nešto stariji od samog Isusa dakle, 40 godina je imao ali nama je važno to 40 godina prvo zato što je to biblijska brojka koja označava, na primjer, hod kroz pustinju a zapravo označava i život jedne generacije kada kažem to, mislim na iskustvo i naše, prije toga smo djeca i mladi, poslije toga smo stari, 40 godina je recimo jedan odrasli život on je cijeli takav jedan odrasli život jednu generaciju proveo u toj boli koja je jako duboko od početka a sada je doživio ne samo ozdravljenje, on je postao čovjek koji hvali Boga i uopšte je postao dio žive zajednice kako je važnost ovoga teksta za crkvu crkva se ovdje posebno ističe ovo sad smo rekli već kako oni odlaze svojima eto tu sada shvaćamo što to znači dakle, postoji zajednica kristovih učenika koja se sa svoje strane doista ne odvaja i ne bježi od hrama njihov život je i dalje puno poštovanje prema božijem narodu prema svetom mjestu gdje Bog prebiva a to je hram njihni korak naprijed u skladu baš sa onim što je prethodilo a to je silazak duha svetoga u dijelima apostolskim sada, ono što je Isus činio, to sada čine apostoli to je bit, dakle, u ime Isusovo oni sada donose ozdravljenje rekoh već ne samo da se tu nalazi prva velika molitva crkve nego nakon nje slijedi i zapravo po drugi put opis dolaska silazka duha svetoga i onda se izličito govori o tome kako oni sada počinju ili nastavljaju s navještanjem koje je opisano ne nekom blagom riječju i nije ona klasična riječ koju poznajemo kao navještaj vjere grčkih erigma, nego je jedan drugi izraz koji poznajemo baš nakon duhova se spominje, da se ljudi vide i čuju kako apostoli sada u svim razumljivim načinima svjesno čvrsto i odlučno svjedoče onome što se dogodilo poseban izraz koji to ističe a u središtu toga njihovog navještanja zapravo je ono što se tu ponavlja više puta i što će biti Petrova osnovna misla, mi smo svjedoci uskrsnuća i sasvim konkretno mi smo na dan duhova čitali kako ih je bilo 3000 koji su se okupili to je velika zajednica zamislimo si jedna cijela župa na okupu, a sada čitamo zbog ovog ozdravljenja i zbog toga što se dogodilo zbog tog govora Petrova i tvrdnja da to nije njihovo djelo, nego da je to Bog je proslavio Isusa, tako on odgovara na pitanje kako to da je ovaj zdrav sada čitamo da je bilo 5000 muškaraca treba shvatiti to nije samo dvije tiše više nego drugačiji je način brojanja dakle crkva očito napreduje možemo li govoriti o teologiji znaka? ovdje se susrećemo dva puta sa tim poznatim biblijskim izrazom opet se govori o istome to ozdravljenje, to spasenje to da je on sada potpuno zdrav to je znak, to je znamenje mi ćemo kasnije u Ivanovu evanđelju prepoznati da je to ključno što Isus čini i to se zapravo odnosi na Isusova čuda Isusovo čudo je jedan znak ali to nas ujedno vraća na biblijsku povijest znak, to je ono što Bog čini Božje dijelo uspjeno na spasenje Božjega naroda započinje zapravo već kod Kaina mi se si pitamo, a kakav je to znak? to je naš interes, naša mašta ali ključno je Bog i njemu daje znak ili stavlja znak na njega u smislu zaštite spasenja oni će sami u ovoj velikoj moliti koju spominjemo tražiti od Boga da on i dalje čini i sad se upotrebljava prevažna biblijska riječ svoje znakove i čudesa dva izraza se upotrebljavaju koja nas vraćaju na početak povijesti Božjega naroda znakovi i čudesa to je ono što se događalo u Egiptu i u pustinji i to se sada nastavlja i sasvim konkretno oni traže da Bog pruži svoju ruku i da podari izliječenja prema tome ovo smijemo promatrati kao početak onoga što se događa i već smo rekli nije samo u pitanju fizičko zdravlje možemo li govoriti o bliskosti u skrsnuču ovdje? ovaj tekst i izvještaj je, mislim, posebno važan i istaknut baš zato što čak dva puta govori o tom prepoznavanju ljudi shvaćaju da je ovaj čovjek koji ga sada vide koji poskakuje koji na vlastitim nogama stoji i hoda i hvali Boga da je to onaj isti koji je prije bio potpuno nemoćan od utrobe preokret ljudi prepoznaju odmah se sjećamo fenomen uskrsnuča kristova je u tome da apostoli prepoznaju to je onaj isti Isus naš učitelj koji je bio raspet a sada je živ isto tako će i na suđenju u velikom vijeću vječnici shvatiti a to su Petar i Ivan pa oni su bili s Isusom taj motiv prepoznavanja kao dio onoga što je očito vezano s uskrsnim kristom najpoznatiji su dvojica učenika na putu nije dovoljno da je Isus uskrsnuo nije dovoljno da je on tu nego ga treba prepoznati ali ono što je meni puno draže i puno važnije je naglasak tjelesnosti njegovo ozdravljenje kreće od toga da sada su njegove noge rekli smo, dobile snagu opisuju se konkretno gležnjevi onda njegovo hodanje koje označava život zapravo nam je sve pocijetnik na ono što je temeljno za Isusa Isusov uskrsnuće on koji je u pravom smislu dakle u potpunom ljudskom pravom smrću umro Isus je sada ponovno živ i taj njegov život nije život u vječnosti nego ovdje među apostolima on dolazi među njih stupa među njih kao uskrsli pokazuje im ruke i noge evo baš taj opis udova, opis tijela i sam izraz za koji sam rekao da označava da mu je dobro da je zdrav u svakom svome dijelu tijela to je nešto što je veliki pocijetnik na to najteže zapravo shvaćanje u kršanskoj vjeri da Isusovo uskrsnuće nije samo simbolično nadvodavanje smrti nije samo duhovni uskrs nego da je uskrs u tijelu i postaje dio kršanskog vjerovanja kad govorimo o uskrsnuću tijela Petar hvala vam lijepa što svaki razgor s vama donese jednu novu dimenziju razumijevanja bibljskog teksta hvala vama na mogućnosti da nešto što je meni jako drago i što je jedna ekskluziva moj pokušaj da pokažem kako nam je taj tekst zapravo vrlo važan za razumijevanje kako je sve to pismo pisano koja je njegova struktura koja je građa i koja je teologija tih tekstova hvala vam, veselimo se na ovom susretu s vama bio je ovo pater Niko Bilić koji je govorio o pričnoj ulozi Hromoga prosijaka ja sam Andrija Kovljić vi ste slušali Kardoneri mi su zajednice kršanskog života želim vam svaki blagoslov do sljedećeg susreta srdačan pozdrav