Home Page
cover of Metoda i smisao žrtve
Metoda i smisao žrtve

Metoda i smisao žrtve

00:00-11:08

Tekst, sadržaj i aktualno teološko značenje liturgijskih čitanja na 2. korizmenu nedjelju u godini B: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10 Ilustracija: Tizian, Preobraženje Kristovo Glazba: Holy, Holy, Holy by Keys of Peace

5
Plays
0
Downloads
0
Shares

Transcription

METODA I SMISA O ŽRTVE Ovdje u našem Zagrebu, u ovoj korizmi 2024., tko ima razvijeni osjećaj ponosa i zadoboljstva, čovjek ili njegov kućni ljubimac? Danas nam sve to pismo govori o Božjemu pogadu na vrijednost i veličinu čovjeka, na ono naše nezatomljivo i neukidivo dostojanstvo, koje kao osobe imamo. Biblija nam danas nudi onaj posve pogođen najljepši selfie, koji nisam ja svojom plastikom i elektronikom sazdao, nego nam ga Bog daje kad nas na svoju sliku stvara. Vide to Petar, Jakov i Ivan u onoj bijelini koju ni jedan bijelilac na zemlji ne može napraviti, to je nebeska bijelina, a Marko evanđelist spominjeju još samo na jednom mjestu, kod anđela na dan uskrsnuća Isusova. U evanđelju piše kako su učenici podržali Isusovu rič, tome se divimo osobito u evanđelju po Marku koje ustrano ističe nerazumijevanje učenika. Nek nam oni, dok se iskreno pitaju što je to od mrtvih ustati, pomognu da odemo u dubinu do glavne poruke današnjih čitanja, da promotrimo i razumijemo središnju temu, a to je metoda i smisao žrtve u Božjoj perspektivi. I danas, u trećem tisućlječu hršćanstva, zahtjevno pitanje što znači od mrtvih ustati, ključ je za razumijevanje. Lijep osjećaj u učenicima kad im je bilo dobro ondje biti, pomaže nam da i mi uđemo u oblak hodajstva i poslušamo jedar dalekosežan očev glas koji svjetlo i snažno, a ipak tajnovito, potvrđuje ljubav prema sinu miljeniku. Učenici nesebično nude tri sjenice ne za sebe nego za svoga učitelja Isusa, koje ga darom Oca Nebeskoga vide u njegovu pravom božanskom eliku, te za Mojsija i Iliju sa zakon i proruke, koji im se ukazuju u istom sjaju očevu. Poziva nas taj prizor i daje nam da se zaustavimo i uočimo što se zbiva, jer našoj pameti treba vremena da proniknemo, uđemo u bit, spoznamo. Mi ljudi gledamo nož i klanje, mučenje i propast, žrtva je razaranje, uništavanje, tako to mi tumačimo i radimo, nijeli tako i u Ukrajini i u svetoj zemlji i drugdje sa svima onima koji rat pokreću, organiziraju i plaćaju vode. Nijeli tako i kod nas, pogotovo ove godine, kada tri put dajemo svoj glas, ako vidimo one koji ustrajno rade na rastakanju i umrtljivanju naše države, a za Boga žrtva je podizanje, uzvišenje do pune mjere, to gospodin draži. Kad budem uzdignut, sve ću privući k sebi, kaže, ili još više, kad me uzdignete, značete da ja jesam, najavljuje. Izak je ljubljeni sin očev, on se uspinje na goru, nosi drva na kojima treba biti prinesen za žrtvu, slika je očita. Kod Abrahama bila je to prva kušnja uopće u svijetom pismu. Za Isusa ne samo pustinja, nego i muka i križ, bit će strašna kušnja, kušnja koja potom vodi do uskrsnuća, donosi blagoslov svim narodima na zemlji. Odakle je Isusov govor o Otcu Nebeskom i o Sinu Jedinrođencu? Iz obitelji, iz obitelji potječe shvaćanje da to na brdu preobraženja sjaji u punini Bog Sin. Iz slike obitelji jasno nam je da u presvetom trojstvu postoji Bog Otac. Vi, dragi roditelji, znate koliku moć imate da dadnete život svojoj djeci ili da im ga uskratite. Vi izgrađujete u svojoj djeci pristup prema Bogu ili ga uskraćujete, iskrivljujete i tako kršite najosjetljivije i temeljno pravo djece. Vi, draga djeco, najbolje osjećate i doživljavate koliko vas roditelji vode k Bogu, koliko vam daju zdrav osjećaj vlastite vrijednosti, samopouzdanja i odmjereno, realno, živo samopoštovanje. Ako roditelji djecu neće ili ako njih roditelja nema s njihovom djecom, sve se to briše. S Abrahamom, koji je i prvi i drugi put odano i pripravno Bogu rekao, evo me, i mi danas pažljivo slušamo, neka odjekne anđelov zov, dva put ponovljeno ime Abrahame, Abrahame, u Bibliji je poziv na preokret i obraćenje, onakav preokret koji obilježava sav život do kraja, kao kod najpoznatijeg obraćenika svetoga Pavla. Velika je ovo polka o pravom bogoslužiju, pogotovo kad čitamo u ljetopisima da je upravo u tom kraju, upravo na toj gori moriji, podignut sveti hram Jeruzalemski, u kojemu će ljudi prinositi žrtve Bogu svome. Abraham je već prije bio podizao žrtvenike, ne samo jedan, ali ovo je prvi put da se on u razgovoru s Bogom susreće s tim središnjim bojmom primijeti žrtvu paljenicu. Uči što to Bog od njega traži, a što ne traži. Žrtvovanje vlastitoga djeteta nije naglašeno samo time što ga je pravotac Abraham dugo, do uzrelu dob, željno isčekivao. Užas žrtvovanja djeteta još nas življe i potresnije pogađa kad se sjetimo kako će u Egiptu, zbog ludoga faronskog zakona, svako muško novorođen će u Božjem narodu biti bačeno u Nilu. Još u doba Ilije proroka, graditelji Jerihona, žrtvovače i prvorođenica i svoga najmlađega. Zakon svetosti u Levitskom zakoniku izričito traži da bude iskorijenjeno svako žrtvovanje djece, moleku ili moloku, svako spaljivanje djece. A mi danas, naposle baš ovih dana kad smo, zahvaljujući pokretu Hrvatka za život, još jednom ušli u četrdese dana molitve, ispitujemo se iskreno je li faronski zakon, jesu li boganski bezdušni običaji gori od nas. Kojim to zlim kumirima i lažnim bogovima mi danas žrtvujemo našu djecu i koliko njih? Zbog anđelove prijeke zapobjedi ne čini dječaku ništa nažao, molimo da naša Hrvatska mati otkrije do u dubinu i prihvati svoje neprocijenjivo pravo i zabrati da tijelu svojega djeteta da dne rasti i razvijati se do punine, napredovati u dobi i milosti pod njezinim srcem. To je majčina sloboda, najbolje vi, drage mame, možete potvrditi, to je vaša ljubav, u svom majčinskom tijelu dajete život tijelu svojega djeteta. Kod Abrahama je slika, nisi mi uskratio, dva put u Božje ime progovara anđel i tako prijima žrtvu koju Abraham prinosi. Poslušao si moj glas, dodaje i tako u bibljskom jeziku jasno ustanovljuje da Abraham poštuje Božji autoritet i da je izvršio njegovu volju. Bog ni svoga sina nije poštedio, tumači apostol, ali puna žrtva nije samo gorka smrt, nego je Isus uskrsnuo i zdesna je otcu, to je Božji pogled na žrtvu. Smrtna presuda, bić, trnova kruna i poruga, križ i koplje, to je naša ljudska, kajnovska odluka o bratolbojstvu. A Božji odgovor je Kristovu uskrsnuće i njegovu zašašće. U slici s Abrahamom ovan je prinesen kao zastupnička, posrednička žrtva. U punini vremena, u novom zavjetu, jaganjac Božji se za sve nas prinosi. Ako se osobito u korizmi pitamo, kamo ćemo s gomilom svojih grijeha, sa svojim duševnim bolima, s duhovnim jadom, ali i sa svojom živom nadom, evo nam odgovora, njemu, preobraženom Isusu, vječnom jaganju, povjerimo sve svoje. Otac vječni svjedoči da je On pravi orijentir koji svijetli, nalaže, slušajte ga. Čudesna je Božja milost da mi kod nas u Hrvatskoj, najtočnijim biblijskim jezikom za središnji dio svete mi se kažemo podizanje. Tako sveto pismo označava prinošenje žrte paljenice i mi shvaćamo, uzdignut je gospodin koji za nas umrije i uskrsnu, On nas opravdava, Bog nam s njime i sve ostalo daruje.

Listen Next

Other Creators