Bijesna oluja i Kristov mir

Pope Francis spoke about the value of biblical psalms that describe our real-life situations. He compared the power of the Adriatic Sea to the power of God, highlighting the ability of the sea to calm down after a storm. He emphasized the importance of living in Christ and finding peace in Him amidst life's storms. Jesus' disciples experienced fear during a storm at sea, but Jesus calmed the storm and brought them to safety. The Pope encouraged listeners to trust in God's power and find peace in Him. Bjesna Oluja i Kristov mir U srijedu 19. lipnja na redovitoj općoj audijenciji Papa Kranjo je u katehezi govorio o aktualnoj vrijednosti biblijskih psalama koji opisuju naše realne životne situacije. To se vrhunski vidi u današnjem psalmu kad ga čitamo zajedno s evanđeljem s učenicima koji su s Isusom u lađi. Ljepota Jadranskog mora, tog čudesnog Božjega dara nama darovanoga, poznata je gotovo po cijelom svijetu, evo i ovoga ljeta privlači duše sa svih strana, a ljudi koji žive s morem znaju i drugu, velebnu, nadljudsku, zastrašujuću moć koju more ima kad se val silovito diže do neba i ruši se u bezdan. I grčki i rimski mit u silini mora gleda božanstvo, pa i u Bibliji more je slika dalekoga svijeta i beskraja. Jadran naše more izvrstno nam može pomoći da uđemo u bit današnjih misnih čitanja, poziv su nam da i mi prijeđemo na onu stranu na kojoj se vidi kako je gospodin pravi čovjek koji spava ljudskim snom, ali i pravi Bog koji prema liječima psalma tako smiruje oluju da ostaje samo tih povjetara, valovi su morski umuknuli. Riječ Božja zove nas prijeko da i mi budemo u Kristu, da ne živimo više sebi, već njemu. Jobu na njegove patnje i teška pitanja, Bog daje odgovor upozoravajući upravo na veličinu i silu mora. Učenici u lađi s Isusom čuju takvu božansku zapovjed iz učiteljevih usta upravljenu vjetru i moru, moć je očita. Našli su se u oluji koja je žestokim vihorom dizala valove toliko da su lađu prekrivali i napadali da je potope. Oni dosrži razumiju riječi psalma, duša im gine u nevolji. Tako je zasigurno i u ostalim lađama koje su išle s njima. Spasi, pogibo smo, zapisuje drugi evanželist njihovu hitnu molbu. Svi su oni bili, zaplovili vodama silnim i sada će vidjeti dijela gospodnja, čudesa njegova nasred mora. Prijeći će na drugu stranu, od normalnog naravnog straha pred silama prirode, od straha da gospodinu nije stalo, prelaze do svetoga straha Božjega koji znači slobodno. Dobro psalam napominje, pa na Božju riječ oluja se bila, podigla, valovi se zakovitlali i nevrijeme u koje upadamo u Božjoj je vlasti. Kad Isus ustane i odlučno progovori, doći će u duše učenika strah Božji, dar duha svetoga. Obradovaće se tišini kako psalam opisuje, vidjet će kako se smiruje vjetar i nastaje velika utiha, blaženi spokovi. Dovest će ih njihov dobri učitelj u željenu luku. Dovodi ih na onu drugu stranu, stranu vjere, postaju novostvorenje, žive u Kristu jer vide da se njemu pokoravaju i vihor i polujno more. Ljubav ih Kristova može obuzeti kad promatraju da je evo ovdje s njima onaj koji silno more kao djetešce umata u pelene od magle satkane, odjeva ga haljinom koja je oblak. Od početka Bog zatvara more iza njegovih vrata, postavlja bravo. Silna je milost osjetiti tu Božju svemoć. Apostol Pavao tumači, blago nama danas u Petrovoj lađi koja je crkva, blago nama jer tu je gospodin koji je ne samo ljudskim snom zaspao, nego je pravom i potpunom ljudskom smrću na križu umro i bio pokopan, a onda je snažan, u svijetlu i velikoj utihi uskrsnoga jutra ustao, staro je prošlo, novo je došlo. Pokazao je da mu je toliko stalo da je za nas umro i uskrsnuo. Pokazao je da i tekako Mari, evo ga, u presvetom sakramentu, da našem današnjem životnom vihoru i našem olujnom moru odriješito zapovjedi, šuti, da valovima naše oholosti naredi tišina, mir. Tu je da nam svoj mir donese.