Details
Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 11. nedjelju u god. B: Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2 Kor 5,6-10; Mk 4,26-34 #mjesecSrcaIsusova Foto: Roger Spooner Glazba: Bliže, o Bože moj - Keys of Peace
Comment
Details
Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 11. nedjelju u god. B: Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2 Kor 5,6-10; Mk 4,26-34 #mjesecSrcaIsusova Foto: Roger Spooner Glazba: Bliže, o Bože moj - Keys of Peace
Comment
Sadržaj i teološko značenje liturgijskih čitanja na 11. nedjelju u god. B: Ez 17,22-24; Ps 92,2-3.13-16; 2 Kor 5,6-10; Mk 4,26-34 #mjesecSrcaIsusova Foto: Roger Spooner Glazba: Bliže, o Bože moj - Keys of Peace
Listen to Snaga Božjega kraljevstva by Niko Bilić, S.J. MP3 song. Snaga Božjega kraljevstva song from Niko Bilić, S.J. is available on Audio.com. The duration of song is 08:18. This high-quality MP3 track has 320 kbps bitrate and was uploaded on 17 Jun 2024. Stream and download Snaga Božjega kraljevstva by Niko Bilić, S.J. for free on Audio.com – your ultimate destination for MP3 music.
Comment
Loading comments...
SNAGA BOŽJEGA KRALJEVSTVA Otkrivamo danas snagu Božjega Kraljevstva. Liturgijska čitanja na 11. nedjelju u crkvenoj godini B stavljaju pred nas Isusa Učitelja i Gospodina, koju smjerava naše oči na čudesa Božje prirode u kojoj živimo, zato da nam tim poznatim slikama otkrije kako to nebo kraljuje. Bog visoko drvo ponizuje, a nisko uzvisuje, svakome čovjeku daje što je useljen u tijelu zaradio. Slušamo onaj osobite dragulj koji je sačuvan samo u Markovu evanđelju, prispodobu o sjemenu koje samo raste. Sama od sebe, govori Isus, zemlja donosi plod. U evanđelju stoji riječ, koja nam je i u izvornom jeziku poznata, jer je ušla u sav svijet, automate, samo od sebe. Najdublja razina Isusove pouke zacijelo je ona ishodišna logika koja donosi intelektualnu utjehu. Sve u svijetu, koliko god ga poznajemo, jest od drugud, postoji jer je iz nečega nastalo. Stoga čvrstom sigurnošću i zdravom pameću zaključujemo da postoji i onaj koji je u sebi takav da nije od drugud, nego sam u sebi ima svoj razlog postojanja. Ne treba mu neki drugi uzrok. On je u istinu sam od sebe. To je Bog naš kako nam ga najviša i precizna filozofska spoznaja predstavlja. Rabi Isus na Galileskom moru da kako ne vodi svoje sljedbenike samo u najviše visine umovanja, nego o cijelom narodu koji na obali strpljivo sluša njegovu pouku upućenu im iz Petrove lađice, govori o svakdanjem životu i upozorava najprije kako mnogo toga primamo kao čisti dar jer nije plod našem moći, a potom pocijeća kako i ono po sve maleno i neznatno postaje silno, istinski, veliko i mnogima na korist donosi život. Lipanj, mjesec srca Isusova, baš nam to pred oči stavlja. Sva veličanstvena stvarateljska dobrota Božija skrila se u osjetljivo, smrtno, ljudsko srce Kristova. Samo ga je sebe ponizio do kraja, postao neznatan pod srce majke, neznatne službenice gospodnje, dopustio da sav njegov životni projekt bude smrvljen pod udarcima bičeva, čekića i koplja na grižu, da bi tako svima darovao otkupljenje i vječni život. Uostalom, moje vlastito srce nevidljivo mi je iskriveno, ne upravljam njime svojim marom i upornošću, svojom pažnjom i snagom, a ipak sam ne znam kako, sav mi život ovisi o njegovu neprestanom kucanju, spavam li ili bdijem, danju i noću, u krajnjem naporu, tjelesnom ili duševnom, i u času smirenoga, uživanja i spokojnja. Ezekijel, prorok, davno je u slici i najavi zabilježio kao živi boži govor ono što će Isus, učitelj, ljubljeni sin, kao tjelovljena rič, upunini donijedi. U teškom vremenu progonstva o Babilonji, Ezekijel govori o sićušnoj najtanjoj grančici, eno je visoko gore na samom vršku dičnoga cedra. Bog je odlama i uzima kako bi je iznova posadio. Samo sveti ostatak, okljašten, lišen, svake svoje raskoši i snage, pročišćen gorkom kušnjom, započinje novi život Božjega naroda, plodom će uroditi. Bog ga zasadjuje kao što je u damnim počecima rajski vrt zemaljski posadio. Bog odabire goru po svom izboru u svojoj svetoj vaštini Izraelu, goru najvišu. Bog govori i čini. On dariva ono pravo uzvišenje. On ponizuje oholice koji sami sebe uzvisuju. Od njega je suša, od njega je i obila tvrdu. U Novom Zavjetu nije to više bajkovita pjesnička slika. Isus govori o zemlji koju obrađujemo, poznajemo je i već u djetinstvu s divljenjem učimo o sjemenu. Isus govori o klijanju, o nicanju, o rastu, upozorava na stabljiku, ocrtava napokon klas koji je pun zrnja. Drugi put će istaknuti i kako zrno, ako je palo u zemlju i umrlo, donosi obila trud. Isus, poukom iz života, tumači kako to Otac Nebeski kraljuje. Sve je tu, sve mi daje na raspolaganje. Od mene se traži samo da bacim sjeme i da kad dođe čas, krenem u žetvu čim plod dozrije. Psalam 92. povezuje proroka i evanđelja, razjašnjuje o čemu je rič. Slike iz prirode govore o čovjeku pravedniku, onome koji s Bogom hoda. U njemu se ostvaruje Božje kraljevstvo. On cvate, Bog mu je čvrsta stijena, pa on donosi rod. Ispunja on upra zapovjed Božji odmah na početku, danu, ljudima i to kao blagoslov. Budite plodni, donosite rod. Što više, psalam ističe da je i u visokoj dobi pravednik još uvijek pun svježine. I tada, ne samo u mladosti i punoj ljudskoj snazi, on donosi rod. Apostol Pavao u drugoj poslanici korinčanima još više stvari zoštrava i tumači. Svi mi dolazimo pred Kristov sud. To je glavna misa o svih usporedbi s prirodom. Isusovu oku biće bijelodano što smo to kroz tijelo, dok smo u njemu naseljeni, zaradili, koliko smo se trsili da mu omilimo. Kad gospodin govori o sičušnu zrnu gorušice, izvrsno oslikava tajnu svete pričesti. Pod neznatnom prilikom kruha, skrila se sva božanska i ljudska narav Božjega Sina. I u ovaj svoj dan, On, potpuno ponizan i nadasvemoćan, želi doći k nama zato da u našim riječima i dijelima naraste i razgrana se, da naše srce učini po srcu svojemu. Tako je to sa sakramentima. Poput evanđeloske zemlje primamo sjeme, gotovo nevidljivo, a presudno. I Bog svojom čudesnom rukom daje da nikne, da se razraste, da buja i cvjeta, da donosi plod za našu obitelj i za sav Božji narod. Hvala što pratite kanal.
There are no comments yet.
Be the first! Share your thoughts.
