Naše strašno sljepilo

The main ideas from this information are about the blindness of the man who was healed by Jesus. Jesus recognized the man's lifelong blindness and explained that his disability was meant to reveal God's work. Jesus used his saliva to make mud and healed the man's eyes. He also emphasized the need for cooperation with God's grace. The story also mentions other instances of blindness being cured by Jesus, such as the healing of Samuel and Paul's conversion. The Pharisees, on the other hand, focused on external rules instead of recognizing the miracles performed by Jesus. The main message is that Jesus brings both physical and spiritual sight to those who believe in him. Naše strašno sljepilo Onaj koji je hodio s tazama tamnim, svjetlost vid je veliku, komu su od rođenja oče bile u mraku, svjetlost jarka osvano. Zasvijetlju mu je Krist, jer se je taj čovjek probudio iz svojega sljepila, njegove oči, njegov vid, ustali su od mrtvih. Gospodin Isus svojim je milosnim, otvorenim, dubokim pogledom zapazio njegovu dosadašnju, cjeloživotnu sljepoću. Davno Samuel, prorok Božji, u starom je zavjetu najprije zastao na našem ljudskom gledanju, a onda je primio pouku od Boga, koji gleda što je u srcu. Rabi Isus odmah ide u dubinu i odgovara na pitanje, koje je naše, teško i presudno. Trpimo, nevolja nas je snašla i preteža krijišname na ramenima, što smo mi sami zgriješili, gdje su pogriješili naši roditelji i odgajatelji, koji su nas postavili na noge. Moj invaliditet, tjelesni, psihički ili duhovni, je li krivnja moja ili oniš' koji su me na svijet donijeli? To je logika s kojom su u pradavnu doba prijatelji bili došli i naopako tješili patnika Joba. A Isus odmah već unapred jasno kaže, šendikep je zato tu, da se na čovjeku očituju Božja dijela. Isusova medicina gleda najprije na svrhu bolesti. Velika mesijanska tajna koja donosi spasenje sastoji se u tome da je Sin Boži čovjekom postao. Obično je i neugodno opisivati kako ljudskom slinom iz svojih usta Isus od praha zemaljskoga pravi malo blata, kao što je stvoritelj sazdao ljudski organizam od praha, od zemlje, eto baš od ovih elemenata koje fizika i gemija prepoznaju, tako Isus stvori neobičan, naopako proturječan lijek. Prljavština ima donijeti sjaj, križ donosi spasenje. A Isusov lijek i njegova terapija odmah upozoravaju na osnovni poznati zahtjev. Treba surađivati s milošću Božjom. Gospodin kaže, bez mene ne možete ništa, ali ne kaže, ja ću sve umjesto vas. Treba poslušno liječ Kristovu primiti i izvršiti poslanje. Po riječi Božjoj Samuel je bio pomazao Davida i plod je očit, duh Božji opuzeo je Davida. U Novom savjetu Mesija, ljubljeni sin očev, duhom svetim pomazan, pomazuje čovjeka koji ne vidi i oči će mu se otvoriti. Pavao od snažnoga svjetla s neba od kojega je pao na zemlju, obratio se je i postao nov čovjek, tako da sve Kristove vjerne promatra kao svjetlost u gospodinu i šalje ih da žive kao djeca svjetlosti. Evanđoskomu slijedcu koji se umio i progledao, nitko ne treba govoriti, on sam iz iskustva zna da je Isus svjetlost njegova svijeta, plodovi su višestruki. Progledao je, tako da sada može reći da ja sam to smireno i pouzdano, nalik gospodinu koji toliko puta to činio. Možete vi, moji bližnji, biti nesigurni i zaboravljivi, ne prepoznavati jasno, gledati tek na sličnosti, možete me zvati slijepcem i prosjakom koji samo sjedi, ali ja znam, vidim svoje ja, znam da sam to ja. Božijim darom jesam što jesam, zapisa će apostol. Jedan dar Isusov, vid koji gospodin daje, jest jasno prepoznavanje i svijest o vlastitom identitetu. Drugi je dar, to istini uočiti griž, i to usred farizijskog mentaliteta, koji sam od sebe donosi podvojenost. U svojoj judeji uspostavili su pravi totalitarizam i absolutistički anatematiziraju svakoga koji misli da je Isus Mesija, odstranit će ga, tako su se dogovorili. Već evo počinje progon kršćana, začeta je kultura otkazivanja, zato se ni roditelji ne usude uzeti svojega sina u zaštitu. Farizeji rade zbrku između bitnoga i nebitnoga pulkog običaja. Njima je važan vanjski propis o subotnjem mirovanju koji je tu radi čovjeka i radi Boga, a prelaze preko silnog a dragocijenog čuda koje Bog daje na dar čovjeku. Oni, zaslijetljeni, stvaraju umjetan sukob između Mojsija i Isusa koji ne postoji, jer ni jedno slovce, ni jedan potezić iz zakona neće proći. Isus je poslušni, ponizni sluga gospodnji, koji podložno ispunjava zakon i proroke, pa nije divlji revolucionar koji satire i dokida. Mi, u oholoj okorjalosti srca našega, kao da znamo da je bližnji griješnik, proglašavamo da se sav u grijesima rodio, a Isus daje vid koji možemo jasno uočiti grijih, pa i onaj koji, nažalost, ostaje ako ne isporistimo korizmu, ako s kajanjem ne podražimo kupalište uproštenja da se u njemu operemo. Glavni i najveći dar koji gospodin donosi, isti je kao kod dobrog starca Šimuna kad mu je duk sveti obećao da će vidjeti Mesiju, smiren govori, vidješe oči moje spasenje tvoje. Evanđelski sin koji se slijep rodio, kad je poslušno izvršio zapovjed Kristovu i dobio vid na dar, najprije može posvjedočiti da je njegov čudotvorac i dobrotvor Šobjek istančanim sluhom dobro je čuo da mu je ime Isus. Na vlastitim očima osjetio je njegovu tjelovljenje. Ne zna on i ne određuje gdje je Isus, kao što oni učitelji naroda, nažalost, ne znaju odakle je. Ali on zna ponajprije da je prorok. A onda će ga učitelj Isus ponovno pronaći i povesti korak dalje, dovesti do cilja. Sada on vjeruje u sina čovječijega koji je gospodin. Vjeruje jer ga je vidio. Sada vidi da je gospodin njegov pastir. Nanovo je rođen i može vidjeti kraljevstvo Božje. Sada se klanja po mazaniku Božjemu koji je radi suda sisao u ovaj naš prah zemaljski. Vjeruje i klanja se po mazaniku koji ga je pomazao.