Nothing to say, yet
Transcription
The speaker discusses the reality of ancient civilizations and their messengers. They argue that mainstream history has deliberately limited and isolated these civilizations, despite evidence of their existence in places like the Amazon, Siberia, and Africa. The speaker praises those who challenge mainstream narratives but acknowledges that the public is indifferent to these alternative perspectives. They describe their book, which focuses on the good civilizations of Atlantis and Hyperborea, emphasizing their principles of goodness and humanism rather than their technology. The speaker emphasizes the importance of establishing principles and building a community around them, rather than focusing on technological advancements. They argue that kindness is the fundamental principle, and that it should be reflected in one's relationship with God, fellow humans, and nature. The speaker suggests that accepting the reality of these ancient civilizations and establishing a connection with the Prihvatiti realnost dobrih civilizacije i njihovih vjesnika. civilizacijsku povijest, počevši od međuriječa, kao da namjerno sužena, skračena, izrezana i izolirana. Da postoji dokazi za civilizacije puno starije, civilizacije tamo locirane gdje ih navodno ne bi trebalo biti. Amazona, vinčevska civilizacija po kojoj se pljuje balkanska civilizacija, Sibir, Afrika. Sretan sam što ima takvih ljudi koji poput Don Quixota tuku se sa vjetrenjačima. Nezahvalan posao od strane akademije i institucije jer po njima se pljuje, oni su za njih frikovi. Javnost, odnosno pućanstvo je poprilično ravnodušno, u najboljem slučaju ti može lajk postaviti ispod tvojeg videa, ali da se pridruži tvojom gerilskom ratu za istinu neće i ne račune na to, bićeš uvijek sam u manini, okružen malom količinom sličnih frikova. Naša objava opisuje dobru civilizaciju Atlantidu, dobru civilizaciju Hiperboreju. U ovoj knjizi postoje mistična, metafizička informacija, opis Hiperboreje, Atlantide. Naš bogospis posjede više knjiga posvećenih Hiperboreji, konkretno Atlantidi. Njih se prikazuje kao civilizacije čiste, super čiste, super dobre, super humanističke. Ne akcentira se uopće na tehnologiji, što ćete prvo čuti u spomenutim prije podcastima. Nas to manje zanima, više zanimaju principi i tako mi gradimo našu zajednicu. Ajmo postaviti principe, dogovoriti se oko njih, formirati zajednicu oko principa. A kako će se to tehnološki realizirati, to je već drugo, treće, peto pitanje. Jer uzvalut nam se sad raspravljati, jesu li imali Atlantidžani letelice i neke telekineze. I hoćemo li mi sad ulagati naše napore, energije i umna razmišljanja u napređivanje tehnologije. Ako ne budemo li se dogovorili oko osnovnih principa, što jeste čovjek, kakav je Bog, radi čega mi smo tu na ovom planetu i što želimo. Naš bogati opis Atlantide, Hiperbore i drugih civilizacija, civilizacija Sjeverne Amerike, Centralne Amerike, Balkanske civilizacije, je više posećen principima. Dobrota je najvažniji, temeljni princip. Dobrota koja ide od Boga prema čovjeku, dobrota koju čovjek na hrani, natopljen božanskom dobrotom, dijeli prema svom bratu, sestri, sugrađaninu. I dobrotu koju on prosljeđuje prirodi i natopljuje prirodu dobrotom. Priroda nije baš originalno previše dobra. To vam posvjedoči svatko ko je odrasao na selu, ko imao dodir sa šumom, zna što je životinja i kakvi zakoni dijeluju tamo. Sve je to jako agresivno i nema tu mjesta za milosrđe. To ide i može ići samo od čovjeka, a čovjek to može samo reflektirat ako protoizvor njegove egzistencije, Bog, božanstvo, je ekstremalno dobro. I zato prihvatimo li realnost dobrih civilizacija prošlosti i koji, neovisno o tome što ih nema sad na oči gled na ovom svijetu, ostaju živjeti u drugačijoj dimenziji i ostavljaju kontakt s nama, koji treba znati iskoristiti, znati ga i pronaći, spojiti se na taj kontakt. Onda ćemo i s sadržajem dobrih civilizacije napuniti našu trenutnu civilizaciju. U suprotnom, ona prilazi svome kraju i je riskira doći do onog neprebrodivog ruba koji se zove nuklearna granica. Postojele po našoj objevi civilizacije u prošlosti koje nisu prošle nuklearni prag. Opet vraćamo se na rub kada zvuče u javnosti, i to tako za dobar dan, realne prijetnje upotrebe nuklearnog oružja. Evo smo napredovali od kubanske krize, prošlo je koliko? Skoro 70 godina, opet smo tu. Genijalno, nevjerojatno. Samo da još jednu vam ubacim misu, Atlantida kao ipak morska civilizacija ima portale ulaza u nju, jedan od kojih je smješten u Jadranskom emoru. Na Jadran se može dolazit kao turista nudista, a može se dolazit kao hodočasnik u potrezi za glasom Atlantiđana. Statistika, proporcija otprilike na sto tisuća ovakvih ispraznih turista, bude jedan koji zaista dolazi okusiti mističnu vibraciju Jadranske Atlantide. Statistika je tragična. Ono što može pružiti Jadranska obala, odnosno Hrvatska, kao jedna od stražarskih kula Atlantide, u stvari nije iskorišteno.
